Samrt

Milo Jovović

Svakom si mrska, svak' te prezire,
Jer ime tvoje odveć je grozno.
Il' došla rano, il' došla pozno,
Uvjek je gorak tvoj ljuti mač.

Bez milosrđa svuda dopire,
Mlade i stare jednako kosi,
Hladnome grobu sve redom nosi,
Ne štedeć suze ni tužni plač.

Kako si crna, smrti nemila!
Od tebe išta možel' bit gore?
Od tebe svako krije se stvore,
A ti ga sl'jediš i dan i noć.

Nevinče ludo s majčina krila
Istrgneš, kleta, u žvalo tvoje,
Krunjene glave, silne heroje
Ti ne poznaješ njihovu moć.

Za milost ne znaš, ljubavi nemaš,
Vapaje nič'je nećeš da čuješ:
Od kad je sv'jeta uvjek vojuješ –
Od tebe preza ljudski rod vas.

Hladnome grobu sve redom spremaš,
Bogat i prosjak tebi su ravni;
Na tvoj su poziv gotovi – spravni
U svako doba, u svaki čas.

O smrti kleta i nezasitna!
Ti nas poštedi tvojih udarca,
Potraži samo stoljetna starca,
Koji namršten čeka tvoj glas!

Što će ti djeca nevina sitna?
Što će ti mladost još nedozrela?
U kojoj nije pore vrh čela,
U kojoj nema srebrna vlas.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Bar, Milo Jovović, „Golub“, broj 2., u Somboru, 15. januara 1906. str. 26.