Samo sloga Srbina spasava
U slozi se lakše snose jade,
Slogom ćemo rane izvidati:
Ruku ruci nek brat bratu dade,
Pa će sreća rodu da procvati
Jer uz slogu niče ljubav prava:
Nek se mržnja u ponor strovali
Jer je ona opako oruđe,
Žarka ljubav neka se raspali
I u bracka srca neka uđe.
Razdor kleta nek se izbjegava:
Samo sloga Srbina spasava.
Prutić jedan dȃ se skršit lako;
Al' ne kad se više skupa slože,
I sa braćom isto biva tako,
Kad su složni, ko ih srušit može?
Ni od koga ne imadu strava:
Samo sloga Srbina spasava.
Nesloga nas svijeh opominje
Kako s nje se naše carstvo sruši
Nju Kosovo i danas proklinje,
Pa nek i nas zaboli u duši.
Sloga braćo nek se obožava,
Ona samo Srbina spasava.
Bar (Crna Gora) 1896., Milo Jovović, „Bosanska vila“, broj 5., u Sarajevu, 15. marta 1896., str. 73.