Salko kosi zelenu livadu,
Salko kosi, a djevojku prosi.
Karala ga ostarjela majka:
— Prođ’ se, Salko, sirote djevojke,
šta će tebi sirota djevojka? 5
Ti si, Salko, roda gospodskoga!
U djevojke puno ruha nema,
u tebe je puno roda tvoga,
u mene je puno roda moga,
puno roda, velika gospoda. 10
Nasmija se čelebija Salko:
— Dosta dara za mene bećara!
Bože spari, ko za koga mari!
Hajdmo, mati, svadbu pripremati!
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 89.
