Sadih almu nasred At-mejdana,
gledah dragu tri godine dana.
Kad je alma za trganje bila,
moja draga za ljubljenje bila,
duhnu vjetar, slomi almi grane, 5
dođe jaran, odvede mi dragu.
Pa me jaran u svatove zove
da mu budem djever uz djevojku.
Jadi ići, a gore ne ići:
ako pođem, nagledah se jada, 10
ak’ ne pođem, ostah željan drage.
Sve mislio, na jedno smislio:
— Ja ću poći pa da neću doći!
Pa ja odoh u novu čaršiju
te joj kupih prsten i čatkiju. 15
Prsten dajem, na nogu joj stajem,
duvak mećem, na uho joj šapćem:
— Kam’ ti vjera, jedna nevjernice?
Znaš li, draga, kad sam dolazio,
kad sam tebi šećer donosio, 20
mimo svoju majku pronosio?
Znaš li, draga, kad sam dolazio,
tebi crni fesić donosio,
mimo svoju sestru pronosio?
Ona meni tiho progovara: 25
— Vod’ me, dragi, tvoja sam i bila!
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 85.
