[Savo vodo, Sava ti si!]
Savo vodo, Sava ti si!
Lijepa Maro, lijepa ti si!
Zalud ti je sva ljepota,
Kad te mladu Turci ljube,
Turci ljube, janjičari. 5
Kad to čula mila mama,
Zatvara ju u kiljere,
U kiljere, devetere,
Pod katance desetere,
U tri kule kamenite, 10
U četiri mramorite.
Kad to čuli mladi Turci,
Mladi Turci, janjičari,
Oni idu preko Save,
Potražiti lipe Mare. 15
Jednu kulu oboriše,
Tuder Mare ne nađoše.
Drugu kulu oboriše,
Ni tu Mare ne nađoše.
Treću kulu oboriše, 20
Tuder Maru nalaziše,
S Petrom banom vino pije,
Vino pije, sve se smije.
Petra bana pogubiše,
Lijepu Maru uhvatiše, 25
Zavezaše crne oči,
Zamotaše bjele ruke,
Dadoše joj dva djevera,
Dva djevera, dva Turčina,
Pa je vode kraj Dunava. 30
Kad su bili kod Dunava,
Progovara ljepa Mara:
„Bogom vama, dva djevera,
Dva devera, dva Turčina!
Odvežte mi crne oči! 35
Odmotajte bjele ruke,
Da umijem bjelo lice,
Bjelo lice i očice!”
Biše dobra dva djevsra,
Dva djevera, dva Turčina, 40
Odmotaše bjele ruke,
Odvezaše crne oči;
Skoči Mara u Dunavo!
„Jaoj, moje bjelo lice!
Volim da te ribe grizu, 45
Nego da te Turci ljube,
Turci ljube, janjičari!
Jaoj, moje crne oči!
Volim da vas zmije piju,
Neg da u vas Turci glede!” 50
A što vele dva djevera,
Dva djsvsra, dva Turčina:
„Ala, ala čudna kvara,
Đe s utopi lipa Mara!”
