Ružu brala plemenita Mara
od sabaha do akšama sama.
Tud nahodi Đulagiću Jovo:
— Čuješ li me, plemenita Maro,
ti me uzmi ruže sabirati, 5
neću ti se skupo najimati,
već što ću te tri put poljubiti!
— Hajd’, ako ćeš, čelebija Jovo!
Pomože joj ruže sabirati.
Kad je bilo veče po akšamu, 10
njemu veli plemenita Mara:
— Pogled, Jovo, u goru zelenu,
kako soko goni košutice!
Jovo gleda u goru zelenu.
Savi skute plemenita Mara, 15
savi skute, pobježe u dvore.
Za sobom je dvore zatvorila:
— O, Jovane, žalosna ti majka,
što ti pušća iz ruku djevojku
neljubljenu i nemilovanu? 20
Tad Jovana zaboljela glava,
stegnu glavu srmali mahramom,
zašto ga je prevarila Mara.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 513.
