Ružica devojka i Ture Sarajlija

Izvor: Викизворник

* * *


Ružica devojka i Ture Sarajlija

Gde no sinoč slnce zaodeše,
tuj se jutros roblje prodavaše.
Sve se roblje redom isprodade,
sal ostade Ružica devojća,
red se pade i nju prodadoše, 5
prekupi ju Ture Sarajlija.
Za nju daje blago nebrojeno,
krupno broji, sitno bez broj daje.
Pa je maši iza seb na konja,
dvaš i triš je s's kaiš prepasa, 10
vijvr vetvr proz široko polje,
nigde im se ni pra ne vide,
a kamo li junak s's devojću.
K'd su padli na prvnja konaka,
t'g govori Ture Sarajilja: 15
„Domajćine, zakolji mi jagnje,
domajćine, omesi pogaču;
domajćine, natoči mi vino,
da večeram s Ružica devojću."
T'g govori Ružica devojća: 20
„Domajćine, ne kolji si jagnje,
domajćine, ne siroti majću;
domajćine, ne mesi pogaču,
domajćine, ne gladi si decu;
domajćine, ne toči si vino, 25
domajćine, ne suši kominu,
ja ne mogu njega pogledati,
a kako li s njega večerati."
Reč govori a dušu ispušti.
T'g govori Ture Sarajlija: 30
„S mačevi je groba iskopajte,
s's noževi d'sće izdeljajte,
zakopajte Ružicu devojću."
S mačevi je groba iskopaše,
s's noževi d'sće izdeljaše, 35
zakopaše Ružicu devojću.
T'g zaplaka Ture Sarajlija:
„Pusto moje blago nebrojeno.
Ne bilo ti blago nebrojeno,
toj ču blago junak spečaliti. 40
Ružicu si nigde ne mogu najdem."

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

  • Dragoljub Simonović: Narodne pesme iz Istočne i Južne Srbije, Beograd, 1988., str. 219-220.