Ruža (1907)
Juče bijah s tobom. Plavi dan se smijô
Pun sunca i sreće. Ti si zdrava bila;
Na njedrima tvojim leptir rosu pio
I svilena svoja odmarao krila.
Na bokoru sada tebe vjetar njiše
Uvehlu i mrtvu, dok zrak zorin rudi.
Spavaj! Tvoj drug leptir neće nikad više
Piti slatki život sa tvojijeh grudi.
Tek što te je sudba na svjetlost izvela,
Tek što si ispila prvu kaplju slasti,
Od nenadne boljke ti si, eto, svela -
Umrla bez tople ljubavi i strasti.
Kako li je čudna volja našeg neba!
Kao kobac vreba svako život dani;
Ja vidim da nebu zemlja zato treba
Žrtvama bezbrojnim da ga vječno hrani.