Lov lovio Vukašine kralju,
Lov lovio tri bijela dana.
Kad četvrto jutro osvitalo,
Sjede kralju na studenu st’jenu,
Kraj st'jene mu koplje udareno, 5
Za koplje je konja privezao,
Pa se svojim konjem razgovara:
„Nu, nesrećni Vukašine kralju!
„Ne da mi se ptica ni vidjeti,
„A kamo li danas uloviti; 10
„Ja gladujem i žeđu i glađu!“
„Al’ je kralju vila besjedila:
„Mudar jesi, Vukašine kralju,
„Mudar jesi, al’ govoriš ludo:
„Niže tebe zeleno jezero, 15
„Kod jezera vila Mandalina,
„Kazaće ti, kako ćeš loviti,
„Ali tešku uzimala plaću:
„Od junaka ruke i mišice.“
Kad to začu Vukašine kralju, 20
On posjeda dobra konja svoga,
Ide kralju kroz goru zelenu.
Dobra ga je sreća namjerila:
U zelenoj gori kod jezera, ,
Kod jezera vila Mandalina, 25
Al’ je vilu sanak prevario.
Privuče se Vukašine kralju,
Ukrade joj krunu i košulju,
Ode kralju b’jelom dvoru svome.
Kad se vila od sna razabrala, 30
Tužna vila u zlu se vidjela,
Jer ne ima krune ni košulje.
Leti vila kroz goru zelenu,
Sretala je Vukašina kralja,
Pa je kralju tiho besjedila: 35
„Daj mi, kralju, krunu i košulju,
„Čestita ću tebe učiniti!“
Odgovara Vukašine kralju:
„Neću, vilo, nijednoga dara,
„Neg’ ako ćeš meni ljuba biti!“ 40
Tužna vila u zlu se vidjela,
Ide za njim dvoru bijelome,
Vjenča vilu Vukašine kralju.
Dva je njemu porodila sina:
Prvoga je Kraljevića Marka, 45
A drugoga Andriju nejaka.
↑Druge pesme drukčije pevaju o Markovu rođenju. Kad je Vukašin savladao Momčila vojvodu, nije hteo uzeti njegovu nevernu ljubu Vidosavu, već se oženi Jevrosimom,, sestrom Momčilovom, i ona mu rodi Andriju i Marka. Kad su deca dorasla do konja i bojna oružja, zaželela su da oprobaju ruho svoga ujaka Momčila. Andriji je bilo ono poširoko, a Marku je stojalo kao da je bilo za njega skrojeno. Po jednim je, dakle, pesmama Marko junak, što ga je rodila vila; po drugima, što se metnuo na ujaka, vojvodu Momčila, koji ne bi mogao biti pobeđen, da ga žena nije izdala.
