Rod je ženin miliji, nego sestra
Sadila Mara vinograd
I b'jelu lozu vinovu;
Navadi joj se vran gavran,
Ozoba Mari vinograd.
Marija bratu poruči:
„Jovane, brate rođeni!
Pošlji mi sivog sokola,
Da ćeram vrana gavrana.“ –
„Marija, sestro rođena!
skoro je u lov išao,
Vitko je krilo slomio;
Ne mogu ti ga poslati.“
Marija bratu poruči:
„Jovane, brate rođeni!
Zar nema one milosti?
Štono je bila kod majke?“ –
„Marija, seko rođena,
Sad nema one milosti;
Ona se milost razvrgla
Na moje svasti i šure,
I moje slatke punice.“
Izvor
[uredi]- Karadžić, V. S. 1824. Narodne srpske pjesme. Knjiga prva. Lipisca. str. 66.