Rod rodila višnjičica,
više od roda.
Od roda se savijala
do crne zemlje.
Pod njom sjedi mlad gospodin 5
i s njim gospoja,
i pred njima rujno vino
i ogledalo:
napiše se, grliše se,
ogledaše se, 10
ljepši bješe mlad gospodin
nego gospoja.
Viš’ njih lete sitne ptice
pa se vesele.
— Čuješ, Hanko, čuješ dušo, 15
što ptice vele?
Ptice vele da se ženim
ljepšom od tebe.
— Žen’ se, ago, žen’ se, bego,
ja ti ne branim. 20
Jedno drvo na Dunavu,
drugo na moru,
kad se drvo s drvom sasta,
onda i ti s njom.
Kada nebo zemlji legne, 25
onda lego s njom.
A kad vrba grožđe rodi,
onda i ti s njom!
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 839.
