Rodoljupci/14

Izvor: Викизворник

◄   2. Pozorje 3. 4.   ►

Pozorje treće


ZELENIĆKA, PREĐAŠNjI


ZELENIĆKA: "Slobodno", slatke moje, ili "izvol'te, zapovedajte", to je lepše nego "herajn".

NANČIKA: Vi imate pravo, ali smo se tako navikli.

ZELENIĆKA: Ah, dim tuđeg elementa davio nas je mnogo godina! No danica je i našoj narodnosti svoje bagrjanošarno lice pomolila, samo ne treba ni mi da spavamo I koliko god muški za srpstvo rade, toliko triput više našem polu ova dužnost na srcu ležati mora.

NANČIKA: Mi se ne možemo tući.

ZELENIĆKA: Tući? To niko od nas ne zahteva; premda žar rodoljubija može potpaliti i nježne persi krasnoga pola. Primera ima dosta u istoriji Vama valjda nije poznato opredelenije amazonkinja.

MILČIKA: Šnajder List najbolje pravi takve 'aljine.

ZELENIĆKA: Krojač List . . da, no istorija amazonkinja pokrivena je tavnilom drevnosti One su nosile oružje i išle u boj, kao svaki vojnik.

NANČIKA: To sad nije u modi.

ZELENIĆKA: Sad je najveća moda, draga moja, rodoljubije. I koja se srpska kći sme toga odricati? Ja bi' sama uzela na sebe nekoliko bataljona ženske vojske organizirati, da se nije druga ideja u meni porodila. Mi moramo, draga moja, da osnujemo "Odbor rodoljupkinja" kojega će cel biti. rasprostirati narodnost. Ja sam već tri dana na štatutima radila, i biću ovi' dana gotova.

NANČIKA: To je lepo. No mislim da će biti opasno dok su ovde Madžari.

ZELENIĆKA: Šta, mi da se bojimo? Bez žertve ne može biti. I mi treba da pokažemo svetu kako Srpkinja poginuti ume za svoju narodnost ... Međutim, mi umemo i predostrožne biti, da niko ne primeti kud se naša namera kloni, a za bolji uspeh pozvaćemo u naše društvo pogdikog od oficira, koji su mlađi, jer ovi manje prave primječanija o politiki, i tako možemo naše blagodetelno zavedenije umotati nevinošću soarea.

NANČIKA: Ako je tako, onda je vaš plan vrlo mudar.

MILČIKA: Mami, i ja ću da stupim u to društvo.

ZELENIĆKA: Svaka koja ima čuvstva narodnosti mora, i stupiće rado u našu sredinu. A jošt dokle vidite plan!

NANČIKA: On mora dobar biti kako je od vas.

ZELENIĆKA: O, ja sam vam sada u velikoj zabuni, jer sam, osim toga, obratila vnimanije da postignem kako se prave barikade Jedva sam malo neko ponjatije dobila.

MILČIKA: Ja to ništa ne razumem.

ZELENIĆKA: Verujem, draga moja, tu treba razmišlenija.

MILČIKA: Ja sam čitala kako su kod Sentomaša davali krajcfajer, ali ne znam šta je to.

ZELENIĆKA: Bitka sentomaška biće najlepši predmet našim stihotvorcima. I sama sam počela jedan spev, tako me je voshitilo Koji hoće da predstavi sebi užasnost ove bitke, mora u umu voobraziti ceo predel. (Izvadi kredu i počne po astalu šarati) Vidite, ovde leži Sentomaš, ovde Turija.

MILČIKA (materi lagano): Mami, az ištenirt, politirat astal!

ZELENIĆKA: Ovako stoje šancevi prvi, drugi, treći.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Sterija Popović, umro 1856, pre 168 godina.