Roditeljska radost

Izvor: Викизворник
Roditeljska radost
Pisac: Branislav Nušić


     Palo mi je na pamet da vam o ovome pišem, povodom praznika oceva, koji će nam sutra osvanuti.
     I vama je poznato, kao god i meni, da ima raznolikih oceva, tako isto kao što ima i raznolikih matera. Ima na primer oceva koji bi voleli sutra da budu vezani a ima ih koji bi na protiv voleli da budu odrešeni. Ima ih koji sa razlogom smatraju da su i suviše vezani, pa sutrašnji dai i ne smatraju kao kakav naročiti praznik, a ima ih koji jedva čekaju da budu vezani.
     Ali ta sutrašnja roditeljska radost ne zavisi toliko samo od raspoloženja očevog, koliko i od broja dece koja se sutrašnjem očevom prazniku raduju.
     Juče mi se baš jedan potpukovnik žali:
     — Ta kakvi ocevi, molim vas, ko je sad opet taj praznik izmislio. Ja imam na licu mesta sedmoro dece, pa kad dođem pred veče kući, a četa se postroji u front i žena mi raportira o stanju u četi a mene žmarci podilaze. Trebovanje, svaki dan trebovanje, gospodine. Ja sam se već rešio da imenujem jednoga komesara koji će stalno nabavljati cipele, školske knjige, cucle i snabdevati moju četu svima ratnim potrebama.
     Eto taj potpukovnik, na primer, ne može se sutrašljem danu onako od srca radozati.
     Tako isto razgozarao sam i sa jednim sveštenikom kojega je Gospod Bog obdario sa osmoro dečice.
     — Kako da vam kažem, gospodine, ja se moram radovati sutrašnjem prazniku, kao što se svakom božjem danu moram radovati. Ali znate, mene kod kuće čeka čitava pastva, imam ih, znate, osmoro oglašenih i deveto još neoglašeno, ali tu je. Da ih naforom hranim, pa je mnogo. Vi treba da vidite samo kad se ujutru počnemo mi da budimo u kući na prvo zvono, a prvo zvono, znate, to je moja najmanja ćerčica, pa onda odmah udare sva zvona i onda nastane jutrenje. I da mi je bar da se smem služiti crkvenim utvarama, pa da držim ripidu u kući, možda bih još mogao održati red; ovako, istinu vam kažem, ja verujem da je u mojoj kući, već nastao raskol i sve mi se vrze po glavi misao, da svoju decu podelim na nekoliko parohija.
     E eto, ni taj se roditelj, i ako dužnošću pozvan da poštuje božje praznike, ne može vrlo mnogo radovati sutrašnjim ocevima.
     A poznao sam i jednoga četvorostrukog oca. Ženio se grešnik četiri puta — poslednji put sa blagoslovom koji ga je koštao sto dinara — i iz svakog braka ima po jednu felu dece.
     — Ta manite — žalio mi se on na sutrašnji praznik — pre svega tu decu treba sakupiti pa da me mogu vezati. A ni jedna od matera ne dozvoljava da se deca sakupe u tuđoj kući. I znate kako ja provodim sutrašnji praznik. Uzmem sobu u hotelu, pa onda prvo dođu plava deca, za njima crnomanjasta, pa onda riđa i za njima ova poslednja, šućmurasta. Kad sva deca svrše onda dođe kafedžija, pa me i on veže i tako ja otpraznujem ovaj praznik.
     E, eto vidite kakvih sve roditelja ima, te prema tome i kakvih sve roditeljskih radosti na ovome belome svetu.