Rezolucija o osnivanju AVNOJ-a

Izvor: Викизворник
Radovi u toku!

Jedan marljivi korisnik upravo radi na ovoj stranici. Mole se ostali korisnici da dopuste da završi sa radom.
Koristite stranicu za razgovor ako imate komentare i pitanja u vezi sa ovom stranicom. Hvala na strpljenju.
Kada radovi budu završeni, ovaj šablon će biti uklonjen


Napomene:

Ovaj šablon ne važi ukoliko je prošlo tri dana od poslednje izmene na stranici.
Jedan korisnik sme ovim šablonom da obeleži najviše pet stranica istovremeno.


Rezolucija

o
osnivanju
ANTIFAŠISTIČKOG VEĆA

NARODNOG OSLOBOĐENjA JUGOSLAVIJE


Na skupštini održanoj u oslobođenom Bihaću, dana 26/27 novembra 1942 g. pretstavnici naroda svih zemalja Jugoslavije, bez razlike narodnosti, vjere i političko-partijskih pripadnosti,

k o n s t a n t u j u


da je aprilski vojni slom Jugoslavije neposredno posledica nenarodne politike i čitavog niza izdaja vojnog i političkog vođstva Jugoslavije;
da su narodi Jugoslavije, koji su odlučno hteli sa oružjem u ruci da brane svoju slobodu i nezavisnost, bili predani na milost i nemilost fašističkom osvajaču;
da je panično begstvo jugoslavenske vlade značilo sramno napuštanje i izneveravanje naroda u najtežim trenutcima njegove istorije;
da su fašistički okupatori zaveli nad svim narodima Jugoslavije režim nezapamćene barbarske svireposti, režim istrebljivanja čitavih naroda i rasa, masovnog i zverskog ubijanja žena, dece i staraca u pozadini, pljačke, nasilja i pustošenja čitavih prostranih oblasti;
da su se domaći izdajnici Pavelić, Nedić i njima slični stavili u službu okupatorima protiv svojih vlastitih naroda i isto tako ogrezli u krvi svojih naroda, služeći okupatorima kao krvavi dželati, i da zverstva četnika, koji stoje pod komandom ministra Draže Mihailovića, nad svim naroda Jugoslavije nisu manje svirepa ni manje masovna od zverstava okupatora, ustaških i nedićevih bandi;
da su skoro sve bivše političke stranke ili organizacije u većini zemalja Jugoslavije pasivno posmatrale stanje stvari ili se s njima pomirile. Jedne na taj način su odmah otvoreno prišle okupatoru, druge što su prvo odbijale i samu pomisao na kakovu borbu protivu okupatora, da bi zatim, u toku razvoja narodno-oslobodilačke borbe, otišli direktno u izdaju. Stav većine ljudi iz vođstva ovih stranaka „još nije vreme za borbu protiv okupatora”, ubrzo se pretvorio u stav „već je vreme za borbu u korist okupatora protiv pobunjenog naroda”;

Izvori[uredi]