Ovce čuva Rahman i Rahima,
Rahman ovce, a Rahima janjce.
Otjeraše za goru na vodu.
Kad su bili nasred gore čarne,
Progovara Rahman momče mlado: 5
„Oj Rahima, moja drugarice,
Savij ovce da ih splandujemo,
Sjedi u hlad pa da landujemo!
Evo ima tri godine dana,
Po planini ovce čuvajući 10
I sa tobom zajno drugujući:
Još te jadan poljubio nisam,
Još te jadan zagrlio nisam,
Šuma gusta, a planina pusta,
Draga su mi tvoja medna usta — 15
Danas ću te beli poljubiti!"
Progovara lijepa djevojka:
„Nećeš, bogme, Rahman momče mlado,
Ne spominji što prilika nije!
Nisam svoje ja gojila lice, 20
Da se ljubi u gori pod jelom,
Već u dvoru, u meku dušeku."
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (sa uvodnom studijom), Sarajevo, "Svjetlost", 1976., str. 697.
