Rastasmo se...
| Rastasmo se... (1837) Pisac: Mihail Ljermontov, prevodilac: Risto J. Odavić |
Rastasmo se, al’ slika ti bajna
Opija mi i zanosi grud;
Ko bled pomen živovanja sjajna
Dušu zgreva, i razgoni stud.
Ma što duša novoj strasti leti,
Slika ti je još sred srca mog;
Hram razrušen — vazda hram je sveti,
Kumir svrgnut — još je vazda Bog.
Izvor[uredi]
1895. Brankovo kolo za zabavu, pouku i književnost. Godina I, broj 25, str. 781.
|
|
|