Raslo drvo, ime mu višnjica,
Pod njim sjedi moj dragi Ibrica.
Ja kakav je, vesela mu majka!
Bijel mi je kano gruda snijega,
Usta su mu kano zlatna čaša. 5
Da mi bor da da mi bude paša!
A ja bila mlada pašinica.
Da ga meni bor u sreći dade,
Čudan bih mu birat učinila:
Sterala bih dušek miloduha, 10
Po dušeku čaršaf kalopera,
A pod glavu kitu karanfila,
Pokrivala granom bosioka,
Nek’ ne može lijep Ibro spavat:
Od mirluha, moga miloduha, 15
Od mirisa moga kalopera,
Od mirisa kite karanfila,
Od mirisa grane bosioka,
Od ljepote od mene djevojke!
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (sa uvodnom studijom), Sarajevo, "Svjetlost", 1976., str. 694.
