Rasla jela da je više nema,
pod njom dragi da ga ljepšeg nema.
Kakve su mu oči i obrve,
smamio bi iz oblaka vile,
kamol’ ne bi mene od matere! 5
Čelo mu je altun hamajlija,
dva obraza dva đula rumena,
a dva oka dva vrela studena,
usta su mu kutija šećrera,
zubi su mu dizija bisera. 10
Da je meni mladoj poživjeti
da poučim altun hamajliju,
da otkinem dva đula rumena,
da popijem dva vrela studena,
da pozobljem kutiju šećera, 15
da raznižem diziju bisera
da je nižem po crvenoj svili,
da raznižem po bijelu vratu.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 205.
