Rano rani kićena divojka
prije zore i žarkoga sunca,
rano rani, a, bogu se moli:
— Daj mi, bože, oči sokolove
i bijela krila labudova, 5
i zelena perja paunova
da preletim preko Nevesinja,
da izletim na vrh poglednika,
da ja vidim svoga suđenika.
Bog joj dade oči sokolove 10
i bijela krila labudova,
i zeleno perje paunovo,
i preleti preko Nevesinja,
i izleti na vrh poglednika,
ona gleda svoga suđenika. 15
Kod njeg sjede do tri kuđenika:
Jedan veli: — Sana i dremljiva!
Drugi veli: — Neljupka je roda!
Treći veli: — Ljuta kano guja!
Ljuto kune kićena djevojka: 20
— Ah, neka vas, moji kuđenici!
Koji veli, neljupka je roda,
ne ljubio od srca poroda.
Koji veli, ljuta kano guja,
guja mu se na srcu savila, 25
na srcu mu zimu zimovala,
o Jurjevu gnijezdo zamotala,
u po ljeta ptiće izvodila,
ljute ptiće, šarene gujiće!
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 829.
