Rano mi je slnce ogrejalo (296)

Izvor: Викизворник


[Rano mi je slnce ogrejalo]

Rano mi je slnce ogrejalo,
ogrejalo na tamnička vrata.
U tavnice nikoj nigde nema,
samo si je Đure tavničare,
i pri Đuru do tri sokoleta. 5
Prsti krši, te đi lebom rani;
slze roni, te đi vodu poji;
kose skube, te im gnezdo pravi.
Progovaru do tri sokoleta:
„Tako t’ Boga, Đuro tamničare, 10
il ni raniš, da ni preprodavaš,
il ni raniš, dalek da ni pračaš?"
Progovara Đuro tamničare:
„Ni vi ranim, da vi preprodavam,
ni vi ranim, dalek da vi pračam, 15
več vi ranim za moji dvorove,
da vi pračam u moji dvorove,
da vidite moju staru majću.
Progovaru do tri sokoleta:
„Mi smo skoro od tvoji dvorove, 20
tvoji dvori u pelin urasli,
u pelina drvo jablanovo,
u drvoto do tri kukavice.
Jedna kuka, veče ič ne može,
druga kuka, veče osipnula, 25
treča kuka, onak ovak kukne.
Koja kuka veče ič ne može,
tova mi je moja stara majća,
koja kuka, veče osipnula,
tova mi je moja mila sestra. 30
Koja kuka, onak ovak kukne,
tova mi je moje prvo ljuba.

(Zabeleženo u Gnjilanu, od jedne
devojke iz B. ČiFlika, a ovu pesmu pevaju
žetvarke iz Lužnice, kad dolaze u Pirot
preko leta u nadnicu).



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Etnološka građa i rasprave: iz Lužnice i Nišave, Vladimir M. Nikolić, [Beograd] : Srpska kraljevska akademija, 1910., str. 296.