Rano Marko u lov poranio,
Baš do sunca u neđelju mladu,
Nit’ s’ umio ni bogu molio,
Nit’ je iš‘o kravam’ ni volov’ma,
Nit’ je iš‘o Ravanici crkvi: 5
Salovio zmiju šestoperku,
Po šest pera i po dvije glave,
Omota se oko vrata Marka.
Marko ide bijelome dvoru,
Izaziva sestricu Jelicu. 10
Kada dođe sestrica Jelica,
Ugledala zmiju oko vrata,
Od stra’ ona po zemljici pada!
Izlazila Anđelija ljuba,
Od stra’ ona na zemljicu pala. 15
Izaziva staru milu majku:
Kad izađe stara mila majka,
Kad sagleda sina jedinoga,
Po imenu Kraljevića Marka,
Spazi zmiju Marku oko vrata: 20
"Oj boga ti zmijo šestoperka,
Odmotaj se od Markova vrata,
Nemoj sinu pokvariti lica,
Pa ti ajde meni u njedarce!
Zimuj zimu, na ljeto izađi!” 25
Progovara zmija šestoperka:
“Neću Marku pokvariti lica,
Nisam ni ja zmija šestoperka,
Ja sam mlada sjetovala Marka,
Da ne ide u lov u neđelju, 30
Nig’ s’ umio, nit’ s’ bogu molio,
Nit’ je iš‘o kravam’ ni volov’ma,
Nit’ je iš‘o crkvi Ravanici!”
Srpske narodne pjesme iz Zapadne Slavonije, priredila: Slavica Garonja -Radovanac,Topusko; Novi Sad: Srpsko kulturno društvo "Sava Mrkalj"; Knin; Beograd: Informativna agencija Iskra, 1995., str. 61-62.
