[Rakita se nad vodu nadnijela]
Rakita se nad vodu nadnijela,
Pod njom sjede troje siročadi:
Bratac Ivo s dvjema sestricama.
Kad je Ivo konjica dorasto,
Otišo je cara podvoriti; 5
Kad je Jela udaje dospjela,
Udala se preko sinjeg mora,
Za nekoga gospodina Niku.
Rano rani gospodine Niko,
Rano rani, u neđelju mladu: 10
Lijep lovak ulovio Niko,
Lijep lovak, lijepu djevojku,
Đe djevojka itar vezak vezla;
Al 'govori gospodine Niko:
„Bogom tebi lijepa djevojko, 15
Motaj vezak, meći u njedarce,
Pa ti sjedi za me, na konjica,
Da te vodim sestrici jedinoj!”
To je ona teško dočekala,
Ona sjede za njeg na konjica, 20
Pa je vodi sestrici jedinoj.
Kad su došli blizu dvora njenog,
Izlazile Jeličine sluge,
Izlazile, pa su govorile:
„Oj Boga ti, Jelica gospojo, 25
Evo ide gospodine Niko,
I za njime lijepa djevojka!”
Kad su došli u njezine dvore,
Al govori Jelica gospoja:
„Bogom tebi, lijepa djevojko, 30
Il ćeš biti ljebu pekarica,
Il ćeš biti čedu dadiljica?”
Al govori lijepa djevojka:
„Neću biti ljebu pekarica,
Već ću biti čedu dadiljica!” 35
Pa govori lijepa djevojka:
„Nuji, paji, moja mila glava -
Zdrava bila i ocu i majci,
I tetici, majčinoj sestrici!”
To slušale Jeličine sluge, 40
To slušale, Jeli kazivale:
„Oj Boga ti, Jelica gospoja,
Da ti znadeš što djevojka kaže:
Nuji, paji, baš nemila glava,
Nezdrav bila i ocu i majci, 45
I tetici, majčinoj sestrici!”
To Jelica sluge poslušala,
Pa govori Jelica gospoja:
„Boga vama, moje vjerne sluge,
Uzimajte ključe od tavnice 50
Otvorite kamenu tavnicu,
Pa vodite lijepu djevojku -
Neka tavni devet godin dana,
Ne bi l njojzi potavnilo lice!”
To su sluge Jelicu slušale, 55
Uzimaju ključe od tavnice,
Otvaraju kamenu tavnicu,
Pa odvedu lijepu djevojku,
Odvedu je u kamen - tavnicu.
Kad je prošlo devet godin dana, 60
Al govori Jelica gospoja:
„Boga vama, moje vjerne sluge!
Uzimajte ključe od tavnice,
Pa idite na dno od tavnice,
Izbacite kosti djevojačke!” 65
Kad su došle Jeličine sluge,
Kad su došli tavnici na vrata -
Zasjala se kamena tavnica,
Od ljepote lijepe djevojke!
Pred njom stoji zlaćana trpeza, 70
Na trpezi konder vina stoji,
I još tere ljeba bijeloga,
I djevojka itar vezak vezla!
Al govori Jelica gospoja:
„Bogom vama, moje vjerne sluge, 75
Izvodte je na žarano sunce,
Neka redi snjetljivu šenicu!”
Kad je njojzi žeđa dodijala,
Ona meće zlaćanu krunicu,
Da ne gori lice od sunašca. 80
Al govori Jelica gospoja:
„Otkud tebi moje majke kruna?”
Al govori lijepa djevojka:
„Boga tebi, moja mila sejo;
Lijepo majka ruvo podjelila: 85
Bracu Ivi konja i sokola,
A tebi je sve ostalo ruvo,
A meni je zlaćanu krunicu.”
To izusti, a dušicu pusti.
Kad to viđe Jelica gospoja, 90
Ona trže nože od pojasa,
Pa udari sebe u srdašce,
Mrtva pade kraj seje jedine.
