Pisma od Stipana Tomaševića, iliti Kristića kralja bosanskoga
Još nij' zore, ni bijela danka,
Ni danica pomolila zdrakah,
Uranio Tomašević Stipe,
Rano rani, bilu knjigu piše;
Ne piše je cernim murećepom,
Već je piše kervcom iz obraza,
Ter je šalje bosanskoj gospodi,
Sve po izbor banom i knezovom:
„Neka znate, moji vitezovi!
Vladaoci, bani, i knezovi!
Koluneli i vi generali!
Kapitani i mladi serdari!
Da je dobro od nas odstupilo,
Vedro se je nebo pomutilo,
Žarko nam je sunce pomerčalo,
Sinje se je morje uzbunilo.
Munja siva od sunca iztoka,
Neda meni otvoriti oka,
Leti zmaje od iztočnih stranah,
Udarit' će na kralja Stipana.
Što se vedro nebo pomutilo,
Ter je svoje lice izgubilo;
Ono plače sva zemljica Gerčka,
Vojska ju je pritisnula turska.
Sto l' je žarko sunce pomerčalo,
Ono care osvoji Carigrad,
I pogubi gerčkoga cesara,
Od iztočnih stranah gospodara.
Što l' se sinje uzbunilo more,
Ter proliva do gore valove:
To se straši krajina primorska,
I do Rima sva zemlja latinska.
Što li munja siva iz oblaka,
Od večera ter do bila danka:
To mi priti care siloviti,
Da će mene berzo pogubiti.
Nuder dakle moji vitezovi,
Vi plemići, bani, i knezovi!
Sakupite vojsku na sve strane,
Da čekamo cara silenoga.
Prijatelju, Kosarić-Stipane!
Od starine plemiću i bane,
Slavni Duka od Hercegovine,
Od Pazara do vode Cetine.
Sakupider tvoje Hercegovce,
I prid njimam do tri sina tvoja,
Tri plemića, tri siva sokola,
Hodi svojskom na polje Kosovo.
Ah moj ujče, Jablanović-Rade!
Krilo moje i od Jajca bane,
Nu podigni prid vojskom barjake,
Na Kosovu da sičemo Turke.
Od Primorja Staniću Stipane!
Od starine vojvoda i bane,
Verzi na se krilo sokolovo,
Hodi s vojskom na polje Kosov0.
Krilo moje, Tomanović bane!
Kupi bane tvoje vitezove,
Hodi s vojskom na polje Kosovo,
Onde ćemo cara dočekati.
Desna ruko, Kovačiću Pere!
Od Pounja vojvoda i kneže,
Ti si Petre od starine junak,
Kupi vojsku, dođi na Kosovo.
Merki vuče, Grabljanović kneže,
Od Lievna bane i viteže!
Sakupider po izbor junake,
Mlade pišce, i berze konjike:
Hodi s vojskom na polje Kosovo,
I podigni prid vojskom barjake,
Onde ćemo cara dočekati,
I na njega skladno udariti.
Svitli kneže, Vladmirović-Rade!
Sva te Bosna do Kotora znade:
Da si sudac u dvoru mojemu,
Nu pokupi tvoje vitezove:
Mostarane i Počiteljane,
Gabeljane još i Ljubušane,
Ti prid njimam podigni barjake,
Da sičemo po Kosovu Turke.
Sivi orle, Micinović-kneže!
Ako tebe moja ljubav steže,
Nu sakupi tvoje vitezove,
Poteži se na Kosovo polje.
Virna slugo, Kubretiću Pave!
Sivi orle, iz gorice lave,
Poznaje te Kerbava i Lika,
Za vojvodu od grada Zvornika.
Kupi, kneže, pišce i konjike,
I prid njimam podigni barjake,
Hodi s vojskom na polje Kosovo,
Da čekamo cara čestitoga.
Krilo desno, Škatiću Ivane!
Nu sakupi tvoje vitezove,
Hodi s njimam na Kosovo polje,
Da sičemo careve delije.
Vladislave Vukiću viteže,
Od Rascie vojvoda i kneže!
Sve sakupi malo i veliko,
Zmija zvižde, udarit će na me.
O Dejane Altomanoviću!
Vladaoče i gospodičiću,
Od Serbie vojvoda i bane,
Sabljo moja, zlatni buzdovane!
Verzi na se perje sokolovo,
Kupi vojsku, hodi na Kosovo,
Onde ćemo cara dočekati,
S njim ćemo se, bane, ogledati.
Slugo moja, Veseličić-Vuksa!
Vladaoče od Herceg-novoga,
Sakupider kotorsku krajinu,
Hodi s vojskom na polje Kosovo.
Markomiru Branković-vojvoda!
Tebe hvale bani i gospoda,
Nad vojskom si ober-kapitane,
Nu sakupi vojsku na sve strane.
Da čekamo cara silenoga,
Na Kosovu polju širokomu,
Valja da se ondje sastanemo,
I na njega skladno udarimo.
Dospivajuć pozdravljam vas lipo,
Sve zagerljam malo i veliko,
Najprij tebe, Herceže Stipane!
Pak ostale knezove i bane.
Bi pisana u gradu mojemu,
Gdino sidim na stolcu zlatnomu,
Na hiljadu četiri stotine,
Na petdeset i devet godinah.
Ova pisma bi izvadjena iz knjige
latinske, koju gospodi pisa rečeni
kralj Stipan i počimlje ovako:
