Razbolje se šećer Salih-aga.
Ne boluje da ga glava boli,
već boluje da mu Fata dođe.
Kad to čula ljepotica Fata,
ode Fata u nove mutvake: 5
đulbastije na burme savija,
a ašlame u med uvaruje
pa oblači muško odijelo,
načini se Berberović Meho.
Ona ode Salih-age dvoru 10
i zakuca alkom na vratima:
— Ko god ima, neka se sakrije,
hoće jaran unići jaranu!
Dođe, prođe, viš’ glave mu stade,
desnu ruku na srdašce meće, 15
a lijevu na glavu mu meće:
— Glava gori, ali te ne boli,
srce kuca, od boli ne puca.
— A Boga mi, Berberović Meho,
ja ne ležim da me glava boli, 20
već ja ležim da mi Fata dođe.
— A bora ti, šećer Salih-aga,
zar je tebi tako Fata draga?
— Jest mi draga i srce mi znade!
— Išći, bolan, neka ti je dadu. 25
To izreče i na noge skoči
pa polazi halvatnim vratima.
Salko Fatu po hodu poznao,
odmah se je jadu dosjetio.
Dokle Salko iz meka dušeka, 30
dotle Fata na mermer avliju.
Dokle Salko na mermer avliju,
dotle Fata na oborska vrata
i pobježe, vesela joj majka!
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 815-816.
