Razbolje se Dalifagić Ahmo
pred džamijom sabah klanjajući.
Koliko se lako razbolio,
četiri ga dvoru odniješe.
To začula materina Naza 5
pa izađe u drugu odaju,
pa obuče muško odijelo,
za pas metnu svijetlo oružje,
a uzjaha ata velikoga,
pa naljeze kroz Saraj’vo Naza, 10
tiho jaše, a gleda preda se.
Kad naljegla kroz Saraj’vo Naza,
sve govore redom Sarajlije:
— Otkako je postalo Saraj'vo,
nije prošla ’vaka serhatlija! 15
Prođe Naza, ni mukajet nije.
Kad je bila blizu bijela dvora,
ona pita Ahmetovu strinu:
— Bogom, majko, Ahmetova strino!
Kako vam je Dalifagić Ahmo? 20
— A, boga mi, serhatlijo mlada,
ja l' je umro, ja l' je na umoru,
sinoć mu je prekukala majka!
Pa proćera materina Naza
ispod đvora Dalifagić Ahma. 25
U dvoru mu nigdje niko nema,
na bašti mu tri čadora bijela.
Pa pod jedan čador povirila,
kad se Ahmu hladna voda grije;
pa pod drugi čador povirila, 30
kad tu jadan mrtav leži Ahmo.
Kad uljeze materina Naza,
Ahmu reče hodža iz mejtefa:
— Ustaj, Ahmo, došla ti je Naza!
— Kakva Naza, voda je nosila! 35
Tri put Nazu iskah u matere,
majka daje, a Naza me neće,
pa je više ni iskati neću!
Sjede Naza Ahmu više glave
pa izvadi sitnu hamajliju, 40
pa mu jedan ajet proučila.
Mahnu Ahmo i nogom i rukom
i crne je oči otvorio.
Pa mu drugi ajet proučila,
skoči Ahmo na noge lagane, 45
uze Nazu za bijelu ruku,
odvede je svom bijelom dvoru!
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 809-810.
