Razbolje se ljepa djevojka,
Pod prstenom baš kod svoje majke
Njoj dolaze dva djevera mlada,
I donješe dva prstena zlatna,
Dvije dunje u medu kuvane, 5
I jabuke, za rose ubrane:
— Naša snašo, ’oćeš umrijeti?
— Il’ umrla ili živa bila,
Ja se neću zvati vaša snaša;
Jer me vaša potvorila majka, 10
Da joj jesam opčinila Ranka;
A ja njega ni vidjela njesam.
Nego sinoć na vodici ladnoj.
Maši me se zelenom jabukom
Pola gnjila pola uvenula; 15
A ja njega vezenom maramom —
Što sam vezla, a majka me klela:
„Vezi 'ćeri, da bi ne dovezla."
