Razbolje se Novaković Jovo.
On bolova devet godin’ dana.
Ljuba stere i pod glavu meće.
Ka se veće ljubi dodijalo,
Progovara njemu vjerna ljuba: 5
„Il’ se digni ili umri, Jovo.
„Sad ću tebi odbjegnuti mlada!“
I odb’ježe vjernica mu ljuba.
Stade majka svog Jovu dvoriti.
Majka stare i pod glavu meće. 10
I staroj se dodijalo majci,
Pa govori svom sinu Jovanu:
„Il’ se digni ili umri, Jovo,
„Sad će tebe ostaviti majka.“
Progovara bolani Jovane: 15
„Nemoj mene ostaviti, majko,
„Već ti uzmi vedru okovanu,
„Donesi mi iza gore vode;
„Kad s’ umijem il’ vode napijem,
„Il’ ću mrijet’ il’ ću ozdraviti.“ 20
