Razboli se beže Fejzi-beže
u Mostaru gradu kamenome,
i umrije beže Fejzi-beže,
osta mlada Fejzibegovica.
To začuše đerzi po Mostaru, 5
po Mostaru i oko Mostara,
polupaše demirli pendžere
prelijepoj Fejzibegovici.
Kad to čula Fejzibegovica,
govorila đerzima mostarskim: 10
— Čujete l’ me, đerzi po Mostaru,
po Mostaru i oko Mostara!
Nisam bosa na haliju stala,
hoću bosa u Travnik otići,
gologlava prid pašu ću stati 15
pa ću vaske mlade opanjkati,
ponajviše gondže Muhameda!
Ona bosa do Travnika došla,
pred pašu je gologlava stala
pa je njiha paši opanjkala. 20
Govorio paša iz Travnika:
— Čuješ li me, zumbul udovice,
kakve su ti oči i obrve,
ne bih za njih žalio umriti!
Kad to čula Fejzibegovica, 25
govorila paši u Travniku:
— Nisam bosa na haliju stala,
jesam bosa do u Travnik došla,
hoću bosa u Stambol otići
pa ću tebe mlada opanjkati! 30
Pripade se paša Ali-paša
pa on uze dva hitra junaka,
pa pohvata đerze po Mostaru,
po Mostaru i oko Mostara,
svakom udri po sto degeneka, 35
Muhamedu dvista degeneka.
Govorio gondže Muhamede:
— Udovice, Fejzibegovice,
ja ću tvoje lice obljubiti,
kad bih svoju glavu izgubio! 40
Kad to čuo paša Ali-paša,
zapucaše na gradu topovi,
vinča paša zumbul udovicu
za onoga gondže Muhameda.
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 617-618.
