Radost u nevolji
Čujte, braćo, na četiri sgrane,
Što vam kaže iz Blatuše Pane,
A prezime jeste moje Čiča,
Čujte radost koju pjesma priča:
Na hiljadu devete stotine 5
Četrdeset i druge godine
Sastala se narodna parada
Sred Vojnića, ojađenog grada.
Dvadesetog bješe januara,
Zbor veliki Kompartija stvara. 10
Usred rata baš kao u miru
Sa svih strana barjaci izviru;
Omladinke, silni omladinci,
Sa Korduna odabrani sinci,
Iz Prokuplja, Banije i Like 15
Sve veselo s ove divne slike.
U Vojniću na samome križu
Ja sam, braćo, tu stajao blizu,
Govornike slušao sam redom
I pratio pažljivim pogledom, 20
A najviše Ćanu Opačića,
Danas našeg drugog Obilića
I drugoga Kraljevića Marka
Kakvog davno ne porodi majka.
Tada, braćo, svojim oko viđe: 25
Jedan drugar do Ćanice priđe
Pa ga rukom grli oko vrata
I ljubi ga k’o rođenog brata,
Pa mu kaže da je junak pravi.
Narod klikće i junaka slavi, 30
A Ćanica veselo se smije,
Svoju radost ne može da krije
Jer njegova mudra glava vlada
Sred Vojnića, spaljenoga grada.
A ja srećan i velim što želim: 35
Uskoro će Vrginmostom bijelim!
U njem sada sjede Talijani,
Naš ih Ćane rastjerati kani.
Udariće s Podgoračkih brda,
Talijanska nestaće utvrda. 40
Naš Vrginmost slobodan će biti,
Pa tu nadu ova pjesma kiti.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
