"More, Rade, kako ti je?"
Pita neko turskog roba,
Odgovara; "Dobro mi je
Do današnjeg jošte doba,
Jošt pri zore prvim svjetu 5
Staknem oganj a razarim,
Da ćehaji Mehemetu
Baš iz Moke kavu varim.
Posle kave na koljeni
Dam mu čibuk s ćilibarom, 10
Okom, rukom mane l' meni,
Agam svim i tefderdarom.
Potom rukam prekrštenim
Na ćehaju gledajući,
Vratom, kičmom savijenom, 15
Stojim ukaz čekajući.
,Var djot, Rade!' kad mi rekne,
Odma mu se ja navrnem,
Kleknem, za mnom i on klekne,
Ščepa me da ne posrnem. 20
Đot umašten kad izdere,
Peškir, ibrik, legen pružim
Da s' obriše kad s' opere
Četir' pare ja zaslužim.
A da ropstvo men' zasladim, 25
Jad me roba ne satare,
Kadunu ja prvu gradim,
I po četir' dobijem pare.
Zazove l' me druga bula,
Odaliska ili kade, 30
Bio b' kurvin sin i hula
Da ne primim što mi s' dade.
Šerbetom me svaka poji,
Rani msanim i pilavom,
A po četir' pare braja. 35
Da tek neću platit' glavom?"
"O, ne boj se, Rade rode,
I Turci su prosvješteni,
S robljem jer se oni svode,
A kroz prste glede ženi!" 40
