RIJEČ PRIREĐIVAČA
Svaki narod, svaki kraj i svaka epoha imaju svoje pjesme, navike, običaje, pripovijetke, nošnju i ljude koji odaju svoj pečat i obilježja.
Ako kroz istorijsku prizmu posmatramo narodno blago, a pooebno pjesme, vidimo da narodne pjesme različitog žanra čine nerazdvojnu cjelinu kulturne istorije jednog naroda i čovječanstva u cjelosti.
I narodne pjesme koje sam prikupio, između ostalog, zaorale su duboku brazdu u životu našeg, srpskog naroda koji vjekovima živi, stvara i opstaje na vjetrometini Srpske Krajine.
Naš narod u stalnoj borbi za opstanak, hvatajući se ukoštac s bezgraničnom mržnjom, bestijalnošću mnogih tuđina i rimokatoličke "braće", ostavljen i zaboravljen, bez ičije pomoći, jer: "car je daleko, a Bog je visoko", iznalazi slobodnog vremena i s nepresušnog vrela svoga duha opjevava i veseli se svakodnevnim, običnim, ljudskim zgodama i dogodovštinama. Upravo mi, izdanici ponosnog i gordog srpskog etnosa danas koristimo rezultate tog vjekovnog i permanentnog rada.
Ovo izdanje moje druge knjige narodnih pjesama, sada s erotskom tematikom, vjerujem dolazi u pravi čas, upravo kad je izdanje prve knjige "Narodne pjesme iz Kninske krajine" ve^ rasprodato i postalo gotovo antikvarno bogatstvo. Ima je u Australiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Jermeniji, Japanu, Kanadi, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, ... Ne mogu, a da ne izrazim svoje zadovoljstvo zbog takvog stanja stvari, jer je ta pojava, prije svake druge, dokaz da je potreba za knjigom ove vrste bila realna i znatna.
Posljednji odbrambeni i oslobodilački rat (daj Bože prvi i posljednji), između ostalog, donio je tešku materijalnu situaciju narodu, ali i jedan za mene neočekivan značaj i uspjeh. Naime, bio sam veoma srećan kad sam u mnogim ratnim situacijama dolazio do spoznaje o korisnosti posla koji sam ranije uradio. Susretao sam borce u predahu teških i krvavih borbi kako traže i čitaju pjesme koje sam već objavio, pa čak i neke u rukopisu. Sigurno,to je za mene bila velika, istinska i najdraža nagrada i novi snažni motiv da istrajem kao Don Kihot u svojoj namjeri da zbirka ugleda svjetlo dana.
Osjećam potrebu da iznesem jedan karakterističan i ilustrativan događaj iz decembra 1991. godine, kada sam sa grupom boraca držao naš položaj na Križu, kod Aero-baze Zemunik. Naime, dobar vojnik - tada stariji vodnik Đuro Dimić mi je otpjevao nekoliko pjesama, između ostalih, i ovu: "Mala lezi, štekću mitraljezi ja ću na te ne boj se granate." Interesantno je da i tada, u okruženju ustaških vojnika, gdje se "gledalo glavi mjesta", duh, raspoloženje i vjera u bolje sutra nisu napustile krajiške delije. Srećan sam što su svi iz navedene grupe (Dušan Širko, Petar Krneta, Mićo Knežević, Milan Starčević, Slobodan Macura...) došli svojim kućama živi i zdravi. Takođe, prilika je da im se, srpskim vitezovima zahvalim na pravom, hrabrom, vojničkom, disciplinovanom i patriotskom držanju.
Osvješćivanje naroda i uviđanje slabosti i mana dosadašnjeg načina življenja, bez traga i dostignuća prošlosti, zadnjih godina donosi obnovu i preobražaj u mišljenju, tako da se korisnost od njegovanja i očuvanja iskonskog narodnog stvaralaštva shvata na pravi način. Upravo iz tog razloga, moj rad na ovoj, bio je daleko ugodniji i lakši, od rada na prvoj zbirci.
I prije nego pročitate moju zbirku, jasno je da sam u toku njene pripreme nailazio na mnoge probleme. Sigurno je da ih sve nisam uspješno riješio, pa stoga, i ovim putem pozivam čitaoce zbirke da svoja mišljenja, primjedbe, kritike, pohvale, ispravke i dopune šalju na moju adresu, kako bi sledeće(a) izdanja došla u ruke čitaoca obogaćena i poboljšana. S obzirom na to da sam u ovom poslu amater, ne u značenju diletanta ili neprofesionalca, već u plemenitijem određenju kao ljubitelj posla, koji mi nije profesija, ipak sam lično zadovoljan postignutim.
Kada sam prvi put počeo da se bavim ovim poslom, moram reći da sam bio pomalo skeptik, a u meni je stalno bilo prisutno: "Kome i za čiji račun ja to radim? Ima li to, ikakvog smisla?"... i još mnogo pitanja bez odgovora.
Međutim, svjestan da narodne pjesme koje su se pjevale i koje se još pjevaju u Krajini nisu objavljivane u mjeri koju je zahtijevala njihova vrijednost, pomalo, uz pomoć prijatelja i rođaka "zagrizao" sam, i odlučio:"makar ličio na budalu koja oštri plug da ore po moru", zbirka će doći pred čitaoca. I, evo je. Da sam uradio nešto korisno, govori i misao nenadmašnog i besmrtnog Meše Selimovića iz "Sjećanja": “ništa ništo ostane neobjavljeno nezapisano...Time su potvrđeni moje opredeljenje i odlučnost da sakupim pjesme iznesene u knjizi koja je pred vama. Naravna stvar svima je znano da je pisana riječ jedan od najznačajnijih činilaca duhovnog života svakog naroda, i da je ona najpouzdaniji svjedok svih duhovnih dometa, za sva vremena. Stari Latini su rekli: Verba volant, skripta manent! (riječi lete, zapisano ostaje). I još nešto, možda najvažnije, ako je to bilo kako moguće, sve što radite - radite tako da vas zabavlja. A mene je rad na ovoj zbirci vaistinu zabavljao.
U ovoj zbirci date su narodne pjesme onako kako se u narodu pjevaju; tako sam ih i zapisao. Zapravo, u pjesmama ništa nisam mijenjao niti dopunjavao. Poneki od kazivača su mi u pismenom obliku donosili "svoje" pjesme kao npr, mještani Ervenika, Civljana, Kistanja i Donjeg Žagrovića (sela iz okoline Knina) koji su željeli ostati anonimni. Naravna stvar - želju sam im ispunio. Moram konstatovati da u moru dosad objavljenih narodnih pjesama erotskog sadržaja, ima izvjestan broj istih, ili sličnih pjesmama iz ove moje zbirke. Ipak, smatram da je takvih malo, gotovo da se zanemarive. Vjerujem da ke stručnjaci iz biblioteka, instituta, fakulteta o ovom problemu (ako je to uopšte problem) dati svoj sud. Nepobitno je da narodni pjevači, kazivači imaju svoj metod i stil rada (pjevanja, kazivanja) i da često uzimaju određene segmente od drugih pjevača, upotpunjujući svoje spoznaje o pjesmama, te ih u novom obliku prenose dolazećim generacijama.
O nastajanju narodnih pjesama Vuk Stefanović je, između ostalog, napisao: "Jednih pjesama različito pjevanje po narodu kazuje, očevidno, da sve pjesme nisu odmah (u prvom početku svome) postale onakve kakve su, nego jedan počne i sastavi što i kako on zna, pa poslije idući od usta do usta raste i kiti se, a kao što se i umanjuje i kvari, jer kako kog što jedan čovjek ljepše i jasnije govori od drugoga, tako se pjesma pjeva i kazuje."
Eto, nadovezujući se na svijetle tradicije besmrtnog Vuka Stefanovića Karadžića, oca naše moderne kulture, trudio sam se da bar malo doprinesem očuvanju narodnog blaga mog zavičaja. Koliko sam u tome uspio neka svoj sud dadu ljudi od struke i zanata. Nastojao sam ovom knjigom prikazati bar malo onog što bi cjelovitijim i dugotrajnijim radom moglo i moralo da se da o naslovljenom. Svjestan sam činjenice da je za ovako kompleksnu lepezu narodnog blaga potrebno više ljudi, sistemsko i organizovano prilaženje problemu. Ali ako neko (ovog puta ja) ne učini i taj prvi korak, nećemo nikad stići do željenog cilja. Biću veoma srećan ako se moj pokušaj shva-ti kao podstrek svima da zajedničkim snagama očuvamo i njegujemo bogato narodno blago od zaborava. Ili, kako narodna izreka kaže: "časna je i draga obaveza, pričati potomstvu o precima."
Duboku zahvalnost izražavam svojim roditeljima: mome ocu Stevanu, koji je pored teškog i napornog života, smogao toliko snage i ljubavi da budno prati, sa dužnom strogošću, moralno i duhovno sazrijevanje svoje djece, a posebno mene, jedinog sina, majci Simeuni, koja je svojom blagom naravi, radom i trpljenjem stavila na noge nas troje djece. Njena blažena duša raduje se izlasku ove knjige pjesama, kao i svi moji rođaci i prijatelji.
Neizmjernu zahvalnost dugujem mojim prijateljima, recezentima prof. dr Branislavu Dimitrijeviću i Srbi Ignjatoviću, likovnom i grafičkom uredniku, Zdravi Mirčeti i Miliću od Mačve do Krajine (autorima naslovne stranice knjige) i Lazaru Tintoru iz Radljevca kod Knina koji mi je dao ideju za početak rada na prvoj zbirci pjesama, ali mu se zbog tehničke omaške nisam zahvalio u njoj. Ovo je prilika da kažem: "Čiča Lazo, mnogo hvala."
Posebnu blagodarnost izražavam sestri Anđi što me je izobilno pomagala i pomaže "od kolijevke pa do groba". Sve što sam dobio - dobio sam od mog duhovnog oca, sestre Anđe.
Takođe zahvaljujem Radivoju S. Kolundžiđu iz Modrina Sela kod Knina, koji tragično izgubi život 25. aprila 1994.godine.
Zahvaljujem uredniku, izdavaču, lektoru, korektoru, sponzorima i svim drugim, koji svoju plemenitu dušu i stručno znanje staviše u službu što bolje kvalitete ove moje zbirke pjesama.
Da biste se lakše snalazili, na kraju knjige dao sam i rječnik manje poznatih riječi, izraza i geografskih pojmova.
Nadam se da će moja skromna zbirka biti koristan prilog nauci o narodu, posebno folkloristici i narodnoj književnosti.
Nadajući se dobrom prijemu knjige kod naroda, što mi je bio osnovni motiv da se prihvatim sakupljanja i priređivanja ove zbirke narodnih pjesama, želja mi je jedna jedina da i ova druga moja zbirka doživi istu, ili sličnu sudbinu kao i prva.
I na kraju, vjerujem da sam ovom mojom zbirkom pjesama, obavezao "naredne generacije da se sa više poštovanja i savjesti okrenu čuvanju i proučavanju svog kulturnog blaga".
Sakupljač i priređivač:
Milorad S. Kuraica.prof.
Reference[uredi]
Izvor[uredi]
Milorad S. Kuraica, Krajiški crven ban, Knin, Zemun: Krajina-graf, 1995., str. 11-21.