RECENZIJA (1)
Čitajući prethodnu zbirku Narodne pjesme iz Kninske Krajine, Beograd, 1991. - čiji je sastavljač Milorad S. Kuraica, imao sam neobično zadovoljstvo. Jednostavnim, upečatljivim, reskim jezikom, bez obzira na nužno uočljiva opšta mesta, spletana je na stranicama ove knjige jedna neobična i nehotična "hronika". Iz nje se može dosta saznati, a još više naslutiti. Iz tih lolinskih, bećaračkih stihova (distiha) punih humora, poruge, vedrine i neuništive čulosti prosijavaju istine višedecenijskog živenja, navike i običaji, snovi i zablude. Peva se tu o svemu i svačemu, pa tako i o godinama "obnove i izgradnje". Uprkos svem zanosu i poletu s trunkama ideološkog namaza, istina probija i pokadšto bode oči. Tako saznajemo da se mnogo gde živi na pradrevni način, oskudno, "o tankom ruvu i kruvu", bez elektrike, u selima udaljenim i od pristojnog puta, a kamo li željezničkih stanica.
Naravno, tu nije reč ni o kakvoj doslovno socijalnoj poeziji. Odgovarajuća "nota", međutim, probija iz tih šalozbiljnih iskaza, često nam podarujući uvid i u ono što izvorni pevač nije imao, niti morao imati na umu:
"Selo Plavno, alaj si u krugu,
Još da imaš željezničku prugu!"
(zapis br.398)
Ili:
"Ja na prugu, a dragi u Rašu,
Ko će ljubav sprovoditi našu?"
(zapis br.270)
Sličnih primera ima dosta. Među njima se ističu zapisi u kojima se govori o iću i piću, o odevanju. Sve u svemu, najčešće o tankom "materijalnom stanju". Naravno, humor i vedrina sve nadvladavaju i prevladavaju, pa su i centralni motivi ponajviše u njihovome znaku.
U poeziji s erotskim predznakom ovakvih, "pritajenih momenata" i značenja najčešće nema. Sve je tu svetkovina čula i iskazivanja nagona - jezikom počesto ogoljeno-direktnim, ređe okolišnim, provakativno-aluzivnim.
Ta dva tipa jezika u erotskim distisima vazda se smenjuju, po principu "otkriveno" - "sakriveno", "ogoljeno" - "poluogoljeno". Oni grade njihovu dinamiku i oblikuju doživljaj. Vokabular koji se u erotskim pjesmama koristi počesto biva vrcav. Reči s drugačijim izvornim značenjem tu znaju da zadobiju svojevrsni preneseni smisao, služeći indirektnom opisivanju, prizivanju i slikanju erotskih draži i samog seksualnog čina.
Sve erotske distihe, po pravilu prožima osećaj čulne radosti. Utoliko su ove pesme i svojevrsno panteističke, nadahnute radošću života, prožete osobenim humorom.
Reč je, ukratko, o onom domenu našeg narodnog stvaralaštva s kojeg je dosta pozno počeo da se skida veo epskog stida. Objavljivanjem "Crvenog bana", izabranih Vukovih zapisa, i ova vrsta poezije stekla je svoj legitimitet. Gospodin Milorad S. Kuraica stoga je s razlogom pristupio vrednom izvoru. Ubeđen sam da će svi oni koji se zanimaju za život i stvaralaštvo srpskog naroda, ovom zbirkom erotike iz Kninske Krajine biti istinski obradovani, tim pre, što je prof. Kuraica svoj sakupljački i priređivački dar već valjano demonstrirao već nevelikom ali značajnom knjigom Narodne pjesme iz Kninske Krajine, kao pretečom. U isti mah, prva spomenuta zbirka bila je sastavljaču i temeljit putokaz. On u njoj nije izdvajao i specifikovao posebne motive, već je negovao, u neku ruku, integralni pristup, Time je, istovremeno, otvorio prostor za potonje, upravo motivski specifikovane izbore (zbirke).
Imam zadovoljstvo da takav (novi) izbor, odnosno zbirku, svesrdno preporučim za objavljivanje.
Beograd, 23.08.1992.godine Srba Ignjatović
Reference[uredi]
Izvor[uredi]
Milorad S. Kuraica, Krajiški crven ban, Knin, Zemun: Krajina-graf, 1995., str. 22-25.