Pljetvu pljele do dvi pljetelice,
Ivanova ljuba i sestrica;
Njima Ivo na konju dolazi:
„Pljetelice jeste li už'nale?”
Seja muči, a ljuba govori: 5
„Ovako ti Ivo tvoja majka,
Ovako ti ona užinala,
Ako sam ja danas i ručala,
Nego jednu zelenu jabuku;
Više sam je tvojoj seji dala, 10
Nego sam je ja izjela sama!”
Ole Ivo preko polja ravna,
Kano 'zvjezda preko neba sjajna;
Daleko ga ugledala majka,
Još se bliže preda nj išetala. 15
„Id' otale, stara mila majko!
Ljut je konjic da te ne pogazi,
Ljući Ivo da te ne udari:
Na nebu su dva žarka sunašca,
Jedno sunce sjajno i presjajno, 20
A drugo je tavno i pretavno!
Koje sunce sjajno i presjajno,
Ono sunce rani svoja majka!
Koje sunce ravno i pretavno,
Ono sunce rani tuđa majka!” 25
Đorđe Rajković, Srpske narodne pesme iz Slavonije, priredila Slavica Garonja-Radovanac, Beograd: Udruženje Srba iz Krajine i Hrvatske: Književno društvo "Sveti Sava", 2003., str. 235-236.
