Pjesnikov duh u ljuvavi

Pjesnikov duh u ljuvavi
Pisac: Matija Ban

* * *

        PJESNIKOV DUH U LjUBAVI

Zuj čuješ li topla povjetarca
   Kad cvijetku spušta s' u njedarca?
   S njim se igra, lako ga povija,
   Njegovim se mirisom opija;
   To je, Mare, pjesnikov duh nježni
   Kad se blažen u ljubavi njija.
Čuješ l' oluj kad s oblaka dune,
   I na zemlju kao grom se sune?
   Gnjevan munje stresa s krila svoji',
   Sve obara što pred njime stoji;
   To je, Mare, pjesnikov duh bujni
   Kad za svoju ljubav se poboji.
A vidiš li gdje k'o zv'jezda sjajna
   Uz nebesa leti sjenka bajna?
   Ona nešto u naručju steže,
   Pod njom zemlja pjesmom se razleže;
   Duh pjesnikov nosi ljubav svoju,
   Da za vječnost pesmama je veže.
Vaj! Vidiš li istu sjenku sada
   Gdje s visina strmoglavo pada?
   O zemlju je zvonko udarila,
   Zajeknula, pa se ugasila!
   Nema više pjesnikova duha;
   Grleć' ljubav ona g' ugušila.

                                                        23/3 1840.

Izvori

Matija Ban: Različne pjesme, knjiga 8, strana 51-52, Beograd, 1892, Srpska kraljevska akademija.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.