Pjesna od Kraljevića Marka kako pogubi careva poklisara
Pije vino Kraljeviću Marko u carevu bezistanu,
S Kostadinom dragijem pobratimom,
Silom dava Vlahom piti vino.
To se čudo i u cara čulo;
Mače care svoga poklisara, 5
Poklisara crnog Arapina:
"Doved’ to mi Kraljevića Marka,
Oli rusu glavu Marka Kraljevića."
Brzo ide crni Arapine,
A kvd dođe bilom Bezistenu, 10
Ali Marko ispijaše vino;
Udara mu šarca buzdohanom.
Njemu veli Kraljevvću Marko:
„Ne udaraj, crni Arapine,
Još ti konjic ima gospodara!“ 15
Za to Arap ništa i ne haje,
Neg’ udara konja buzdohanom.
Šarac riči kaono ljuta zmija,
I pogleda Marka gospodara.
Marko srcu odoljet’ ne može, 20
On mi skoči na junačke noge,
Iz sagrije sablju izvadio,
Ter pogubi careva poklisara.
Veli njemu Kostadine pobro:
„Kraljeviću, ujeda te zmija! 25
Što pogubi caru poklisara,
Oba ćemo poginuti sada."
Za to Marko i ne haje ništa,
Neg’ posjede šarca svoga,
Ter on ide k caru u Carigrad. 30
On pred carem crnu zemlju ljubi,
Desnu ruku a koljeno l’jevo;
Al je Marku care besjedio:
"Što si doš’o, jadan zulumćare!
Koliko li govorenje moje, 35
Da ne piješ uz ramazan vino,
I da ne nosiš zelenu dolamu."
A njemu Marko besjedjaše:
„Znaš li care, mili gospodare!
Kad je care bio u sužanstvu, 40
Baš u onoj zemlji arapskoj,
Ter ti meni tanku knjigu pišeš:
„„Kraljević Marko, moj po Bogu sinko!
Vadi mene iv nevolje teške.““
A kad Marko knjigu progledao, 45
Ja podsidoh šarca konja moga,
Odoh u arapsku zemlju.
Večer dođoh u arapsku zemlju,
I ja nađoh tri age arapske,
Ja ih nađoh gdje večeraju, 50
Ti im care mumom svjetlijaše.
Ja izvadih iz sagrije sablju,
I pogubih tri age arapske,
Oprostih tebe iz sužanstva,
I pobjegosmo b’jelom Carigradu. 55
Mož’ se spomenuti, dragi gospodare!
Da mi dade činit’ što mi drago,
I da pijem uz ramavan rujno vino."
Kad je njega razumio care,
Grohotom se nasmijao care. 60
I l’jepo Marka darovao:
"Pođi Marko, moj sivi sokole!
Ter se napij zadovolje vina.
Jošter uzmi saruk i kauk(?)
Hodi sa mnom u mečite turske.“ 65
To li bilo, to li i ne bilo,
A sad se među nami spominjalo,
Da su zdravo sve junačke majke.
Izvor
Valtazar Bogišić: Narodne pjesme iz starijih, najviše primorskih zapisa, knj. 1, Biograd, 1878., str. 250-252.
