Ferman stiže od Stambola,
bujruntija od Travnika:
„Uhvatite dva Morića,
dva Morića, dva pašića."
Ode haber staroj majci. 5
Stara majka pitu kuha,
u ruci joj oklagija,
a u drugoj zlatan ibrik.
Oklagiju prelomila,
zlatan ibrik o tle udri, 20
pa poleti gola, bosa,
bosonoga bez papuča,
gologlava bez fesića.
Kad je bila kroz Sarače,
kosu čupa, divan čini: 25
„Sramite se svi sarači,
što pustiste dva Morića."
Svi sarači zatvoriše
i za majkom poletiše.
Kad je bila kroz Kovače, 30
kosu čupa divan čini:
„Sramite se svi kovači,
svi kovači i sarači,
što pustiste dva Morića,
dva Morića, dva pašića!” 35
Svi kovači zatvoriše
i za majkom poletiše.
Kad je bila uz Jekovac
susrela je kol-ćehaju:
„Pusti meni jednog sina, 40
na poklon ti pola blaga,
b'jela kula u Saraj'vu,
na poklon ti tri čifluka,
tri đerdana ispod vrata,
zlatni sahat sa duvara.” 45
„Hajde kući, stara majko,
pustićemo oba sina,
a bez pare i dinara!”
Stara se je prevarila
pa se kući povratila. 50
Ne pustiše ni jednoga,
već ih vode na vješala.
Progovara Morić Ibro:
„O boga ti, kol-ćehajo,
ima l' izun zasvirati, 55
i još jednom zapjevati.”
„Pjevaj, Ibro, jošte danas,
više nikad za vijeka
nećeš ovdje zasvirati,
nećeš mlađan zapjevati.” 60
On uzima tamburicu,
pa zasvira tankovito
i zapjeva glasovito:
„Sarajevo, krasno li si,
Baščanšijo, ravna li si, 65
At-mejdanu, mamur ti si,
a Bembašo, merakli si,
lijepa Maro, lijepa li si,
dosta si nas nahranila,
od dušmana sačuvala 70
i ljepote svoje dala!”
Reference
Izvor
Buturović Đenana: Morići, od stvarnosti do usmene predaje, Svjetlost, Sarajevo, 1983., str. 238-239.
