Pjesma galebu
| Pjesma galebu Pisac: Matija Lisičar |
Ti u borbi silenih vjetara
Krila kr'jepiš; i moru dubòku
Pl'jen otimlješ surih iz njedara...
Mrke liti, kojoj se o boku
Sl'jep val kosi, nepristupne visi
Dvori su ti! U krilatom skoku
Oblačine igrišta ti! — Ti si,
S elementom bijuć boja ljuta,
Simvol zlatne slobodice; ti si
Simvol borbe životnoga puta,
Hrabra ptico primorskijeh strana!..
A ja tiče gn'jezda razmetnuta,
I vitoga perja počupana,
Gledam na te, vrh sinjijeh sila
Gdje se viješ od dana do dana;
I gledam te, umornijeh krila
Gdje se nosiš svrhu vala 'hola,
Kȏ beduvin pa hrptu kamíla.
A sirene u vesela kola
Primaju te, kao svoga svoj;
Stoji svirka starine Eola,
A sirene pjevaju ti poj;
Poj slobode sili — Blago tebi,
Oj galebe, u družini toj!
Tko ti na njoj zavidio ne bi...
Izvor[uredi]
Srđ. Godina I, br. 2, str. 1. Dubrovnik, 31 januara 1902.
|