Put (Jovan Dučić)
| Put (1896) Pisac: Jovan Dučić |
Hajde vjerni robe, sve još tiho spava,
Mračna noć je pala iznad gore lisne,
Pred nama se gubi staza vijugava
Ko munja ognjena što kroz tamu blisne;
I ko mrtvi džini stoje hladne stʼjene
I ponori, kud se mutan potok žuri,
Al krilata želja vodi mladog mene
Po noći nemirnoj i po strašnoj buri.
Tamo, gdje nas sada uska staza vodi
Mračne i sumorne stoje guste gore,
I jezero jedno nad kim noćca brodi
I čij talas bije tvrde neke dvore.
Na tavnom bedemu ona na me čeka
U noći bez zvjezde i mjecesa sjajna —
Da na grudi njene dođem iz daleka,
Kad spi dvor, kad bdije samo ljubav tajna.
Sakrij se u noći i pričekaj na me,
Prvi zračak zore dok na nebu sine!
Ali ako čuješ vrisak u sred tame —
Jezero će bistro u krv da raspline…
I dvor da se digne u kliku i huci
A bedem zasv’jetli u plamenu žara —
Tad ne tuži robe! S draganom na ruci
U jezeru nać’ ćeš svoga gospodara…
Izvor
[uredi]Zora, 30. jun 1896. Godina prva. Broj 3. Str. 82.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Dučić, umro 1943, pre 83 godine.
|