Put (Jovan Dučić)
| Put Pisac: Jovan Dučić |
Hajde vjerni robe, sve još tiho spava,
Mračna noć je pala iznad gore lisne,
Pred nama se gubi staza vijugava
Ko munja ognjena što kroz tamu blisne;
I ko mrtvi džini stoje hladne st'jene
I ponori, kud se mutan potok žuri,
Al krilata želja vodi mladog mene
Po noći nemornoj i po strašnoj buri.
Tamo, gdje nas sada uska staza vodi
Mračne i sumorne stoje guste gore,
I jezero jedno nad kim noćca brodi
I čij talas bije tvrde neke dvore.
Na tavnom bedemu ona na me čeka
U noći bez zvjezde i mjecesa sjajna —
Da na grudi njene dođem iz daleka,
Kad spi dvor, kad bdije samo ljubav tajna.
Sakrij se u noći i pričekaj na me,
Prvi zračak zore dok na nebu sine!
Ali ako čuješ vrisak u sred tame —
Jezero će bistro u krv da raspline...
I dvor da se digne u kliku i huci
A bedem zasv'jetli u plamenu žara —
Tad ne tuži robe! S draganom na ruci
U jezeru nać' ćeš svoga gospodara...
Izvor[uredi]
1896. Zora, list za zabavu, pouku i književnost. Godina prva. str. 82.
|