Ptica u zatvoru
Zato biješ sa krilima,
Ptico moja c'jelog dana:
Što si tužna, valjda n'jesi,
Zadovoljna novog stana?
Nit' već 'oćeš da zapoješ,
Tome uzrok ne znam što je;
Slušaj tamo na grančici,
Kako t' druga slatko poje!
Koje su ti dakle brige? –
Hrane imaš uv'jek dosta,
Sve što želiš sve to imaš,
Ne poznaješ huda posta.
Tu od lovca straha nemaš,
Ne bojiš se ni od studi;
Kaži dakle, što si sjetna,
Kakvi ti je jad u grudi?
„Pravo imaš sve što kažeš,
Da sveg' imam obilato;
Stan raskošni, l'jepe hrane,
Harna sam ti svemu na to.“
Ali, eto, što mi fali,
I s' čega sam tužne volje:
Sloboda je moja mila,
U lug gusti, šar'no polje.
Tamo mi je život slatki,
Đe pod nebom širim krila,
U slobodi na grančici,
Mati me je podnivila.
A ovđe mi u sužanjstvu,
Teku moji sretni dani,
Drugarica moja pjeva,
Sloboda joj dušu hrani.
Ne čudim se dakle ništa,
Jer ne čujem moga glasa:
U ropstvu se tuži samo:
Bez slobode nema spasa.
|
Bar, Milo Jovović, „Golub“, broj 2., u Somboru, 30. januara 1909., str. 22.