Psalmi Davidovi poput srbskijeh narodnijeh pjesamâ 2

←Katizma 1

PSALMI DAVIDOVI POPUT SRBSKIJEH NARODNIJEH PJESAMÂ Pisac: Ognjeslav Utješenović-Ostrožinski

Katizma 3→

KATIZMA 2

PSALAM 9

Slàvná pjesma pravednomu sudcu poslje pobjede (1-21).
Molitva kad navaljuju zlotvori neznabožni (22-39).

Sljedi pjesma Davidova sveta;
A na ruke pjevačkom glavaru.
Da se pjeva uz sviralu. Benu.

2. Iz sveg srca Gospode Te hvalim
I kazujem sva čudesa Tvoja.
3. Radujem se i veselim Ti se,
Imenu Ti višnjem pjesmu pjevam.
4. Zlotvori se obratiše moji,
Nenadno se oni spotakoše,
Izpred lica nestade ih Tvoga
Od gnjevnoga Tvog pogleda strašna.
5. Jer Ti svrši sud moj, te m'obrâni
Na prjestolu Svojemu sjedeći,
Ka pravedni sudija i blagi.
6. Neznabožce pobio si klete,
Ugasio ime im do vjeka.
7. Nepr'jatelju nestade mačevâ,
Ti gradove razori mu silne
Da ni traga ostalo im nije.
8. Ali Gospod do vijeka živi,
Svoj prijestol sudu Svome spremi.
9. Svemu svjetu sudit će po pravdi,
Ustanovit narodima pravo.
10. Utočište Bog je od vijeka
Ubogome u nevolji ljutoj.
11. Sve se u Te Gospode, uzdaju
Svi što slavu Tvog imena znaju,
Jer Gospode, nigda ne ostavljaš
Ljudstvo Tvoje koje Tebe traži.
12. Pojte pjesmu Gospodu svojemu
Koji žive na gori Sionu,
Kaž'te svjetu za djela Njegova!
13. Krv On pamti pak je osvećuje,
I spominje jauk nevoljnikâ:
14. „Smiluj mi se Gospode, pogledaj
Kako stradam sa zlotvorâ svojih,
Ti, koji me vječne smrti spase,
15. Da kazujem slave Tvoje hvale
A na pragu kćeri Sionove,
I spasenje Tvog imena slavno,“
16. Popadaše narodi u jamu
koju sebi izkopaše sami,
U njihovu namještenu zamku
Uhvati se nožica njihova.
17. Tî poznaše Gospoda višnjega
On usudi, a u djela svoja
Zlikovčeva zaplete se ruka.
18. Vratit će se paklu svi zlikovci,
Svi narodi što Boga ne znadu.
19. Ubog ne će zaboravljen biti
Do vijeka, nit će poginuti
Sladka nada igda nevoljniku.
20. Molim Ti se Gospode, ustani,
Da se čovjek sasvim ne pomami,
Da narodi sud pred Tobom prime.
21. Pusti Bože! straha grozu na njih,
Neka znadu da su samo ljudi. —
22. Dugo stojiš Gospode daleko,
Od nevoljnih sa šta kriješ lice?
23. S oholosti zlikovacâ hude
Izmuči se ubogi krvavo.
U svoje će ulovit se zamke
Oni koji izmišljaju zlobu.
24. Željom svojom zlikovac se diči,
Otimači za Boga ne mare.
25. Ta zlikovac za Boga ne pita
U objesti svojoj plahovitoj.
„On ne vidi“ — tako pomišljava,
Nema Boga po njegovoj misli!
26. Misli da su putevi mu pravi,
Za sudove Tvoje i ne znade;
Nepr'jatelje svoje i ne gleda.
27. On pomišlja: „ Posrnuti ne ću;
A zlo ne će nikada me snaći“.
28. Usta su mu sve punana kletve.
Preopuna silja i lukavstva,
Pod njegovim jezikom opakim
Sva je muka i sva pogibija.
29. U zasjedi iza kućâ preža,
Iz potaje pravedna ubija,
Ubogoga vrebaju mu oči.
30. Poput lava u gustišu svome
Tajom vreba da ubogog lovi,
Te ga hvata i u mrežu vuče.
31. Pritaji se tajom i prilegne,
Te ubogi sunovratce padnu
U njegove oštre nokte jake.
32. I govori u srcu svojemu:
„Ta i Bog je već zaboravio,
Drugoj strani obrnuo lice,
Ta nikada ni vidio nije“.
33. Molim Ti se Gospode, ustani,
I podigni jaku Svoju ruku,
Ne zaborav' tužnih nevoljnikâ.
34. Ta zlikovac sa šta da se ruga
Sve Gospode, srcem govoreći
Da nikada pokarati ne ćeš?
35. A Ti vidiš, jer uvrede gledaš
I sve muke koje oni čine,
Te na Svojoj zapisuješ ruci.
Daje ti se ubogi u ruke,
Siroti si hrana i obrana.
36. Ta zlikovcu mišicu satari,
Bezakonje prođi mu nevîdom!
37. Car je Gospod va vjek i do vjeka,
Neznabošca nestat' će sa zemlje.
38. Ti Gospode, čuješ želje ništih,
Pa utvrdi srdašce njihovo
I otvori uho milostivo
39. Da nevoljnom i siroti sudiš,
Da se zemni čovjek ne ponese.

PSALAM 10

Uzkraćenje bjegstva u zgodi životu opasnoj.

Sljedi pjesma Davidova sveta,
A na ruke pjevačkom glavaru.

U Gospoda ja se pouzdavam,
Ma da mojoj govorite duši:
„Kao ptica sad u goru leti!
2. Jer zlikovci nategoše lûke
I zapeše strjelu za tetivu
Da pravedne strjeljaju iz mraka.
3. Kad se svemu temelj razkopava
Šta da čine Božji pravednici?“
4. Gospod što je u Svom svetom dvoru
Prijestol Mu na vedrim nebes'ma —
Gledaju mu oči na daleko,
Izpituje vjeđama Svojima
Po zemljici sinove čovječje.
5. Pravednika izpituje Gospod,
A blaga Mu nenavidi duša
Sve zlikovce i bezakonike.
6. I pustit' će zamke na zlikovce,
Dažd od ognja i živa ugljevlja,
I suviše sumporna goriva,
Ognjen vjetar njih će napojiti.
7. Pravedan je Gospod, ljubi pravdu,
Pravednici vidjet' će Mu lice.

PSALAM 11

Tužnjava i utjeha usred kovarstva sa svijeh stranâ.

Sljedi pjesma Davidova sveta;
A na ruke pjevačkom glavaru,
Da se pjeva uza osam žica.

Pomoz' Bože, svetijeh nestaje,
A vjernijeh malo već na zemlji
Među djecom roda čovječjega!
3. Laž govore jedan o drugome
Mednim ustma iz srca dvolična.
4. Svojim gnjevom Gospode iztrjebi
Lažna usta, jezik veličavi;
5. Ljude one što se veličaju:
„Naša usta; jezikom smo jaki;
Nada nama nije Gospodara.“
6. Veli Gospod: „Radi nevoljnika,
Rad' stradanja ništa i uboga
Ustati ću sad, pa izbaviti
Onog komu zloba dodijava.“
7. Gospodnje su rječi čiste rječi,
Zgolja srebro ognjem očišćeno
I do sedam putâ pretopljeno.
8. Ti Gospode, hoćeš da ih čuvaš
Te obrâniš od roda ovoga.
9. Ele idu zalci naokolo,
Prostačine suviše na zemlji
Među djecom roda čovječjega.

PSALAM 12

Molitveno klikovanje čovjeka, koji hoće da klone.

Sljedi pjesma Davidova sveta
A na ruke pjevačkom glavaru.

Dokle ćeš li Gospode, sa svime,
Ta sasvime da me zaboraviš,
I odvraćaš sjajno Svoje lice?
3. Dokle l' ću se dovijati dušom,
Danju noću u srcu se mutit?
Dokle će se mog zlotvora ruka
Podizati nada mojom glavom?
4. Pogledaj me Bože moj, usliši!
Prosvjetli mi oči moje mutne,
Da ne zaspim samrtnijem sankom.
5. Da ne reče zlotvor: „Tog nadvladah“;
Nasilnici da se ne vesele
Kad se sluči da gdje i posrnem.
6. A ja s' uzdam sve u milost Tvoju,
Radosno će biti srce moje
I veselo sa spasenja Tvoga.
Pjevat' hoću Gospodu mojemu
Kao mome dobrotvoru starom,
Pjevat hoću imenu Višnjega.

PSALAM 13

Nevaljalstvo što vlada i izbavljenje željno očekivano.

Sljedi pjesma Davidov sveta
A na ruke pjevačkom glavaru.

Reče smjelo u srcu bezumni:
„Nije Boga.“ Ma nevaljali su,
Gadna li su sva djela njihova;
Toga nije ko da dobro tvori.
2. Gospod motri s visokih nebesâ
Na sinove ljudskog pokoljenja,
Gleda je li u koga razuma?
Hoće l' koji da za Boga znade?
3. Svi zalaze i svi ti se kvare,
Nije toga ko da dobro tvori,
Ta nije ga, taman ni jednoga.
4. „Bezumni li jesu ti zlikovci,
Kao hljeb mi izjedoše narod,
Niti hoće Boga da prizivlju.“
5. Drhtati će i gdje nije straha,
jer je Gospod u rodu pravednom.
6. Smijete se što nevoljnik radi,
Ali Gospod sam njega zaklanja.
7. Ko da pošlje blagodat spasenja
Sa Siona Izrailju tužnu?
Kada roblje Svoje Gospod vrati
Jakov će se srcem radovati,
Izrailj se veseliti silno.

PSALAM 14

Tko može da pristupi k Bogu?

Sljedi pjesma Davidova sveta.

Ko Gospode, može podnijeti
Da posjedi u sjenici Tvojoj,
Da nastava na toj gori svetoj?
2. Ko bez mane hodi tvoreć pravdu
I govori svesrdno istinu;
3. Ko jezikom svojim ne opada,
Zla ne čini nikomu drugome
I ne ruži bližnjega svojega;
4. Ko ne gleda Bogom odbačena,
Štuje one što se Boga boje;
Ko se kune bližnjemu svojemu
Te sa štete ne poriče kletve;
5. Ko ne čini srebrom kamatnika,
I ne prima na pravoga mita.
Ko ovako radi na svijetu
Do vijeka posrnuti ne će.

PSALAM 15

Utočište u Bogu najvećem dobru, od nevolje i smrti.

Zapisi su ovo Davidovi.

U Te s' uzdam Bože, Ti me čuvaj.
Rekoh Njemu: „Ti si Gospod Bog moj!
Dobra meni mimo Tebe nije.“ —
3. A k svetima koji su na zemlji:
„S tih velikih utjeha je moja.“
4. Jao si ga idolopokloncem
Koji Boga odmetnuše svoga.
Ja im ne ću krvavih naljevâ
Naljevati, niti ću metati
U usta svoja imena njihova.
5. Gospod je moj omiljeni dio
Od baštine i od čaše moje;
Ti podižeš moje dostojanje!
6. Uže mi je zahvatilo ljepo
Sva ubava mjesta i prekrasna,
A moj dio meni omilio.
7. Blagosivljam Gospoda višnjega
Koji mene sve opamećuje;
Utroba me noću podučava.
8. Svagda vidim Gospoda pred sobom,
S desna mi je sve da ne posrnem.
9. S toga srce raduje se moje,
Dika moja klikuje veselje;
Uzdajuć' se tjelo mi se smiri,
10. Ne ćeš paklu dati moje duše
Ni pobožnom da on truhlost gleda.
11. Pokazat ćeš životne mi pute,
Obilje Ti radosti pred licem,
U desnici utjehe do vjeka.

PSALAM 16

Utočište bezgrešno ganjanoga ka Gospodu, koji svoje pozna.

Molitva je Davidova sveta.

Pravdu moju Gospode, usliši,
Čuj mi glasak kada k Tebi kličem!
Môbu moju k uhu Svome primi,
Ne dolazi iz lažljivih ustâ.
2. Sud mi dođi od Tvojega lica,
Nek Ti oči pogledaju k pravdi.
3. Izpitaj mi srce i obidi
Tavne noći; u ognju me kušaj,
I nepravde moje ne ćeš naći;
Zlo l' pomislim, izustiti ne ću.
4. U svakome djelu čovječjemu
Držat mi se rječi Tvojih ustâ
I čuvat se silovita puta.
5. Na Svom putu stope mi utvrdi,
Da koraci moji ne zalaze.
6. Prizivljem Te Bože, daj usliši,
Sagni uho i čuj moje rječi.
7. Milost Svoju pokaži mi divnu,
Ti što one izbavljaš i braniš
Kojijeh je u Te pouzdanje
Prot onima koji se ne boje
Tvoga gnjeva i desnice Tvoje.
8. Čuvaj mene kâ zenicu oka,
Sjenom Svojih zakloni me krilâ.
9. Od navale neznabošca ljuta,
Od zlotvorâ jadne moje duše,
Koji su me obkolili sasvim.
10. Srce svoje zatvoriše čvrsto
A ustima govore uzgorno.
11. Uzastopce obkoliše mene,
Te su oči naperili svoje
Da me kako na zemlju obore.
12. Kao lav su, hoće da raztrgne,
Kao lavić sjedi u potaji.
13. Ustan' Bože, pretec' ih, obori;
Mačem Svojim odbrani mi dušu
Od nasilja zlobe neznabožne:
14. Rukom Svojom od ljudî ovijeh,
Ta od ljudi ovoga svijeta,
Kojima je ovaj život dio.
Kojima ti utrobu napuni
Darovima Svojega bogatstva,
Da su siti oni i sinovi
I dobit' će unuci njihovi.
15. A u pravdi gledat' ću Ti lice;
Pa na javi, kad se probudim,
Sit ću biti od prilike Tvoje.