Psalmi Davidovi poput srbskijeh narodnijeh pjesamâ 12



←Katizma 11

PSALMI DAVIDOVI POPUT SRBSKIJEH NARODNIJEH PJESAMÂ Pisac: Ognjeslav Utješenović-Ostrožinski

Katizma 13→

KATIZMA 12

PSALAM 85

Molitva proganjanoga pobožnika.

Molitva je ovo Davidova.

Prigni uho Gospode, usliš' me,
Ele jesam ništ, ubog veoma:
2. Brani dušu, pobožnika Svoga.
Spasi Bože, smjernog slugu Svoga
Što se svagda pouzdava u Te.
3. Smiluj mi se, moj Gospode blagi,
Ele k Tebi vàs dan vîkom vičem.
4. Obveseli dušu sluge Svoga,
Jer podižem k Tebi Bože, dušu.
5. E si Bože, dobar milosrdan,
I veoma milostiv svakome
Koji Tebe molitvom prizivlje.
6. Čuj Gospode, čuj molitvu moju,
I poslušaj glas moljenja moga!
7. Dana tuge svoje prizivljem Te,
Jer ćeš Ti me Bože, da uslišiš.
8. Takvog Boga nije međ' bogov'ma,
Nit je djelâ kakova su Tvoja.
9. Svi narodi koje Ti satvori
Svi će Ti se pokloniti doći,
I slaviti Bože, ime Tvoje.
10. Jer si velik i čudesa tvoriš,
Ti si pravi Gospod Bog jedini!
11. Svoje pute Bože, mi pokaži,
Te ću ići u istini Tvojoj.
Daj učini nek se srcu mili
Bojati se imena Tvojega.
12. Hvalit ću Ti moj Gospode blagi,
Svijem srcem i svom mojom dušom,
Poštovat ću ime Ti do v'jeka.
13. Nada mnom je velika Ti milost,
Ti si moju izvadio dušu
Iz bezdane pakla najdubljega.
14. Oholice ustadoše na me,
Nasilnici traže moju dušu,
A pred sobom nigda te nemadu.
15. Ma Ti Bože milosrdan, blag si,
Dugotrpljiv, bogat sa dobrote,
I obilan sa istine svete.
16. Obrati se Gospode, smiluj se,
Svoju silu sluzi Svom pod'jeli,
Sinu Svoje sluškinje pomozi!
17. Samnom čudo učini dobrote;
Neka vide sada nenavidni,
Postide se što si mi Gospode,
Pomogao, te me utješio.

PSALAM 86

Preporodni grad narodâ.

Sljedi pjesma Korjevih sinovâ.

Što osnova na gorama svetim —
Ljubi Gospod ta vrata Sionska,
Više svakog Jakovljeva stana.
3. Grade Bož'ji, svuda slavom sloviš.
4. „Među one koji me poznadu
Brojati ću Raâv i Vavilon;
Filistimska, Tir sa Etiopom —
Taj i onaj rodio se ovdje.“
5. Na Sionu će se govoriti:
„Svi se novo narodiše u njem',
Sam ga Višnji utvrđuje silno.“
6. Sami Gospod zavikati hoće
Na pr'jepisu narodâ mnogijeh:
„Taj i onaj rodio se ovdje.“ —
7. Igrajući pripjevaju svuda:
„Svi izvori u tebe su moji.“

PSALAM 87

Plačna molitva stradaoca kao što bijaše Jov.

Sljedi pjesma Korjevih sinovâ.
Uz sviralu. Pjevačkom glavaru.
A nauk je Emana Zarinskog.

Moj Gospode Bože, spasitelju,
Noću evo gdje pred Tobom kličem,
3. Nek molitva preda Te mi dođe,
Prigni uho k jadovanju mome!
4. E se moja ojadila duša;
Te se paklu život moj primače.
5. Nalik onim što u grob odlaze,
Već postadoh kâ čovek nemoćni,
6. Kao da sam među mrtve bačen
Il ubijen, što u grobu leže,
Kojih već se ni Ti ne spominješ,
Te od ruke odbiti su Tvoje.
7. Ti me vrže u jamu bezdanâ,
U dubljine morske, vječni mračaj.
8. Otežaše gnjeva Tvog mi jadi,
Svim slapovma Svojim udaraš me.
9. Ti drugove od mene udaljî,
Već me s njima omrazi sa svime,
Zatvoren sam, ne mogu izaći.
10. Oko moje usahnu od jada,
Po vàs dan Te Gospode, ja kličem,
Moleć Ti se pružam k Tebi ruke.
11. Činit ćeš li na mrtvim čudesa,
Il će oni ustat da Te slave? —
12. Eda l' će se u samrtnom grobu
Milost Tvoja pripovijedati,
Vjernost Tvoja na mjestu truhlosti?
13. Je l' Ti pozvat' čudesa u tami,
Pravdu Tvoju u oblasti strašnoj
Gdje se svako dobro zaboravlja?
14. A ja k Tebi o Gospode, kličem,
Sve Te jutrom molitva mi sreta.
15. Za što Bože, odbijaš mi dušu
I odvraćaš jasno Svoje lice?
16. Sve se mučim od mladosti moje,
Podnosim Ti strahote; kuda ću?
17. Gnjeva Tvoga užasi me stižu,
Sve propadam sa strahote Tvoje,
18. Vàs dan mene obteču kâ voda,
Oda svuda opasaše mene.
19. Ti m' udalji prijatelja, druga,
Sakriše se u mrak moji znanci.

PSALAM 88

Molitva radi ponovljenja milostî Davidovijeh.

Sljedi nauk mudroga Etama,
Od plemena Zarinova stara.

Milosti ću pjevati Gospodnje,
Od koljena na koljeno javljat
Istinu Ti ustima svojijem.
3. Velju: Milost na nebu je stalna,
Gdje si Svoju utvrdio vjernost.
4. „Sa izbranim ja učinih zavjet
Te se zakleh Davidu Svom sluzi:
5. Utvrđivat hoću do vijeka
Sjeme tvoje, tvoj prijesto zlatni.“ —
6. Nebesa Ti Bože, čuda hvale,
A istinu Tvoju kolo svetih.
7. Ko je Bogu ravan na visini,
Ko l' Mu nalik međ djecom bogovâ?
Ko li će se izjednačit s Njime
Među svijem Bož'jim sinovima?
8. Bog prestrašan u kolu svetijeh,
I strahovit nad svim okó Njega.
9. Ko je takav, Bože vojskovođo!
Silan jeste Gospod nad silama;
Istina je Tvoja okó Tebe.
10. Ti si taj što morskom silom vlada.
Kad valove uzdizati stane
Ti Gospode njih mi utišavaš.
11. TI obali Raáv ponositi
U prašinu poput rànjenika,
Razasija mišicom zlotvore.
12. Tvoje nebo i Tvoja je zemlja,
Ti si sazdâ c'jelu vasiljenu
I sve što nam oko po njoj gleda.
13. Jug i sjever Ti si satvorio,
Tavor, Ermon Tebi se raduju.
14. Prejaka je ta mišica Tvoja,
Ruka silna, desnica visoka.
15. A pravednost i nebesna pravda
Podnožje je pr'jestolu Tvojemu,
Istina Ti i milost pred licem.
16. Blago si ga narodu onome
Koji znade šta je slava sjajna;
Jer Gospode, boravi jednako
U svjetlosti jasnog lica Tvoga.
17. Raduju se imenu Tvojemu,
Te se pravdom uzvisuju Tvojom.
18. Jer si sile njihove krasota,
Blagost Tvoja rog naš uzvisiva.
19. Obrana je naša od Gospoda,
A naš car od Svetog Izraj'ljeva.
20. Reče vjernim u Svom priviđenju:
„Poslah pomoć hrabrome junaku,
Iz naroda mladića uzvisih.
21. Nađoh krotka Davida Svog slugu,
Pomazah ga svetim uljem Svojim.
22. Va v'jek s njim će biti Moja ruka,
Krjepiti ga sve mišica Moja.
23. Neprijatelj nadvladat ga ne će,
Nit mu sinci lukavstva dosadit.
24. Satrti ću zlotvore pred njime,
I porazit one što ga mrze.
25. S njim je Moja istina i milost;
S Mog imena rog će mu narasti.
26. A na more pružit će mu ruku
I na r'jeke desnicu njegovu.
27. Zvati će Me: „O moj roditelju,
Ti si Bog moj, grad spasenja moga!“
28. A ja ću ga učinit prvencem,
Višim od svih zemaljskih carevâ.
29. Milost ću mu hraniti do v'jeka,
Svagda Mi je zavjet s njime vjeran,
30. Sjeme ću mu produljit do v'jeka,
Njegov pr'jestol kâ nebesne dane.
31. Da mu djeca ostave Moj zakon,
Ne uzidu sve u Mojoj pravdi,
32. Te da Moje uredbe pogaze,
Zapovjedî Mojih ne čuvaju:
33. Onda ću ih pokarati prutom
Za njihovu nepokornost tešku,
Bijedama za to bezakonje;
34. Al milosti uzeti mu ne ću,
Nit istinom prevrnuti Svojom.
35. Ne ću Svoga pogazit zavjeta,
Ni poreći, što rekoše usta.
36. Svetosću sam zakleo se Svojom,
Svog Davida zavarati ne ću.
37. Nek mu sjeme potraje do v'jeka,
Prijesto mu preda mnom kâ sunce.
38. Kao mjesec nek je do vijeka;
A vjeran je svjedok nad oblaci.“
39. Sad Ti sve to s nemara odbaci,
Razgnjevî se na Svog pomazanog,
40. Zanemari zavjet Svoj sa slugom
I na zemlju vjenac njegov baci.
41. Sve ograde njegove obori,
Razvalinam' gradove obrati.
42. Svi ga pljene, što prolaze putem,
Podsmjeh posta u susjedâ svojih.
43. Ti uzvisi desnicu zlotvorâ
Obradova sve mu nepr'jatelje.
44. Ti ostrice mača mu zavratî,
Te u boju Ti ga ne ukr'jepi.
45. Svjetlost si mu jasnu oduzeo
I na zemlju oborio pr'jesto.
46. Skratio si mladosti mu dane,
Sramotom si njega zaodjeo. —
47. Dokle l' ćeš se Bože da odvraćaš,
Te će plamtjet oganj Tvoga gnjeva?
48. Opomen' se kakav mi je vijek,
Da sasvime na ništavo stvori
Sve sinove jadne Adamove!
49. Gdje je čovjek što smrti ne viđe,
Te je kadar da izbavi dušu
Iz prestrašnih rukû paklenijeh? —
50. Gdje su Tvoje pređašnje milosti,
Kad s' istinom Davidu se kleo?
51. Opomen' se Gospode pr'jekora
Slugâ Svojih od narodâ silnih,
Koga nosim u njedrima svojim.
52. Koji kore — zlotvori Ti Bože! —
Trag stopalâ Tvog pomazanika.
53. Blagosloven Gospod! Amin, Amin.

PSALAM 89

Utočište k milosti Višnjega pod gnjѐvnijem sudom smrtnijem.

Molitva je ovo Mojsijeva
A čovjeka krotka, Božijega.

Oj Gospode, Ti bje utočište
Od koljena naše do koljena.
2. Prije neg se gorice rodiše
I Ti sazda zemlju, vasiljenu,
Ti si Bog naš od vijek vijeka!
3. Ti povraćaš čovjeka u trulež,
I govoriš nada samrtnici:
„Vratite se sinovi čovječji.“
4. Jer je vr'jeme tisuće godinâ
Dan od juče pred očima Tvojim
Kada mine, i kâ noćna straža.
5. Kâ povodnjem tako ih odnašaš,
Te su mahom kao sanak noćni,
Jutrom trava što s nova izbija.
6. Ranim jutrom cvjeta, te izbija,
A večerom kosi se i suši.
7. Jer sa gnjeva nestaje nas Tvoga,
U smetnji smo sa žestine Tvoje.
8. Bezakonja preda se nam stavljaš,
Tajne naše na svjetlost Svog lica.
9. Svi se naši prekraćuju dani
Od užasne srdnje Tvoje teške,
Glasku nalik godine brzaju.
10. Naših danâ godinâ imade
Svih zajedno kašto sedamdeset,
U jačega nek je osamdeset;
I cv'jet im je muka i nevolja;
Ma brzaju a mi odl'jećemo.
11. Ko zna silu strašna gnjeva Tvoga,
Tvoga straha sa žestine Tvoje?
12. Nauči nas tako brojit dane,
Da bi stekli čvrsto srce mudro.
13. Povrati se Gospode, dokle ćeš?
Na sm'jerne se smiluj Svoje sluge.
14. Za jutra nas nasiti dobrote,
Da možemo u sve dane svoje
Radovat se i razveseliti.
15. Obraduj nas za te crne dane
Kada si nas mučio toliko,
I za one godine čemerne
U koje smo nevolju gledali.
16. Nek Ti djelo sluge Tvoje vide,
Slavu Tvoju na djeci njihovoj.
17. Neka bude dobra volja sveta
Našeg Boga i Gospoda s nama.
Dovrši nam djelo rukû naših,
Da, dovrši djelo naših rukû!

PSALAM 90

Obranbena pjesma za doba rata i kuge.

Sljedi sveta pjesma Davidova.

Koji živi u zaklonu Višnjeg
Taj počiva u sjeni Gospodnjoj. —
2. Ja govorim Gospodu svojemu:
Ti si moje utočište jako,
Bog moj branič, u koga se uzdam. —
3. Spâsti će te zamke ptičareve,
I ljutoga pomora pr'jekoga,
4. Svojim će te osjeniti perjem,
Zakloniti pod krilma Svojijem;
Istina Mu štit je i ograda.
5. Strahote se noćne bojat ne ćeš,
Ni strijele koja leti danju.
6. Ni pomora što ide po mraku,
Ni bolesti što mori o podne.
7. Pokraj tebe past će ih tisuća,
S desne strane ni broja im nije;
Ema tebe lje dotać' se ne će.
8. Da, zgledat ćeš očima svojijem
I vidjet ćeš neznabožcem plaće. —
9. Jer si Bože, uzdanica moja —
Višnji jeste utočište tvoje.
10. Zlo nikakvo zateći te ne će,
Ni nevolja kolibe t' doseći.
11. El anđel'ma Svojim zapovjeda
Da te brane po svim putovima.
12. Na svoje će ruke te uzeti,
Ni nogom ti za kamen zapeti.
13. Nagazit ćeš na zmiju i lava,
Gaziti ćeš lavića i zmaja. —
14. „Miluje Me izbaviti ću ga,
Zaklanjam ga, jer Mi ime znade.
15. Zazove l' Me uslišat ga hoću.
S njim ću biti u nevolji ljutoj,
Izbavit ću i proslavit ću ga.
16. Života ću nasitit ga duga,
Naslađavat Svojega spasenja.“