Proljeću 1867 god.
| Proljeću 1867 god. (1870) Pisac: Risto Milić |
Zima ljuta i holuje crne,
Što bjesniše k’o fur’je u ad,
Kleta vlada njihova ističe,
Ev’ proljeća da zarudi sad!
Oj proljeće, boginjo prirode!
Odkri Srbstvu božastveni lik,
I s gorućim plamenijem čustvom
Moga srca saslušajde klik!
Pozdravljam te, o proljeće krasno!
Iz davna ti izgledivah zrak,
Da mi rodu dičnim sjajom sijneš
I proćeraš sa neba mu mrak.
Ta dosta ga teški led pritisk’o,
I snosio nesnosljivi jad;
Ta dosta je s crnim robstvom stenj’o
I Kosovski oplakiv’o pad.
Ali s tobom led mu se rastapa,
Crnog robstva ostavlja ga noć,
S tobom već mu rujna zora sviće
I klonulog duha snaži moć!
Srećno došlo, o proljeće slavno!
S ushićenjem uzdižem ti glas;
Jer mi s tobom rodu zora plavi
I slobode željni kuca čas!
Izvor[uredi]
Milić R. 1870. Serbobranke: lirične rodoljubne pjesme. Na Cetinju, u državnoj Pečatnji. str. 5.
|