Proljeće bješe

Proljeće bješe
Pisac: Jakov Šantić

               26.
        Proljeće bješe

Proljeće bješe i miris ljubice
     Sa poljana je s vjetrom doletao, –
     Lebdio kao nevine dušice –
     Bez strasti čedno sanjô, tugovao ...

Ah, tada sam te cvijećem okitio
     I pokrio ti lavorikom grudi ...
     O, kako bijah čedan i bez žudi!
     Ah, tada sam te cvijećem okitio ...

Gle, opet evo proljeće, kô prije,
     No u radostima je njegovijem sada
     Samo bol duše. Avaj! Gorko li je

Kad dockan nađeš istinâ toliko,
     U izgubljenoj tašti od nekada,
     I u svom srcu mraka, ah, koliko!

Ćigale (Lošin Mali), oktobra 1905.

Izvor[uredi]

Jakov Šantić:Sabrane pjesme, Edicija Živa baština, Svet knjige,Beograd, i Institut za književnost i umetnost, Beograd 2005., Priredio Siniša Tutnjević, str. 131.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jakov Šantić, umro 1905, pre 119 godina.