Proljetna zora
| Proljetna zora (1887) Pisac: Aleksa Šantić |
Tihi vjetrić grane kreće,
Po livadi rosa pala,
Sa istoka mila zora
Zrakom nas je obasjala.
Sva priroda pozdravlja je,
Raduje se njenom baju,
A hvalu joj male tice
Sa umilnom pjesmom daju.
Šarni leptir popaja se
Sa ljubice sjajne rose,
A čelice hitre, lahke
U košnicu meda nose.
Carić mali na grančici
Od veselja sve skakuće,
Jer krilca mu ona mala
Obasjatʼće sunca luče.
Podigle se mile laste,
Pa u čistom zraku leću,
Kad kad opet spuštaju se
U potočić krilʼma kreću.
Bjeli janci po poljani
Igraju se — travu pasu,
A uz frulu pastir svira
Veseli se zore krasu.
Oh, zorice divna ljetna
Ko te takvu nama stvara?!
Niko drugi nego onaj
Što nam šalje svakog dara.
Izvor
[uredi]Golub, 1. jun 1887. Br. 6. God. IX, str. 86.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Aleksa Šantić, umro 1924, pre 102 godine.
|