Prošlost, Sadašnjost i Budućnost
| Prošlost, Sadašnjost i Budućnost (1870) Pisac: Risto Milić |
Prošlost nam je bila s Nemanjima slavna,
Al’ s razdora kletog pretvori se tamna;
Sa Kosovom Srbstvo teški udar snađe,
I sunce slobode s Srbskog neba zađe.
Brankoviću crni, prosto ti ne bilo,
Što u robstvo svali sa izdajstvom rod!
Ti odlomi Srbstvu sokolovo krilo,
I pokrovom crnim zastre Srbski svod.
Sa nesloge crne i izdajstva kleta
Okova nas robstvo ev’ pet stotin’ ljeta;
Kroz to vr’jeme dosta izdržasmo jada,
Što nam zlotvor zlobni sa mukama zada;
A kod tol’ki snažni prosvešteni sila
Ne nađe se jedna, da nam pruži l’jek;
Tek nadežda cigla utjeha nam bila,
A uz tu i guslin tješio nas jek.
Sve, što gođ je Srbstvo najljepše imalo,
Sve mu je s Kosovom nemilo propalo;
Tek mu sama duša ostade u grudi,
Koja sad na novo počinje da s’ budi.
Nek se budi, neka, i zgoda je došla,
Dugo joj je nebo sakrivao mrak —
Ustaj, duše, ustaj, holuja je prošla,
Evo već ti sija zorin sjajni zrak!
Kad te, dušo, prošlost ne obori tužna,
Koja te u okov skovala k’o sužnja;
Neka te sadašnjost ni malo ne stravi,
Jer ti sa njom srećni Vidov-danak plavi.
Na vidik iziđi iz mračnoga stana,
Sadašnjost te zove, na susret joj hod’,
Budućnost se kroz nju ukazuje slavna,
Sa kojom će skoro da t’ uskrsne rod!
Izvor[uredi]
Milić R. 1870. Serbobranke: lirične rodoljubne pjesme. Na Cetinju, u državnoj Pečatnji. str. 7-8.
|