Prošetalo zlato materino,[1]
prošetalo kroz zelene bašče,
ruke vije u prsi se bije;
upazi je ujak od prozora:
„Što je tebi od boga nevolja, 5
ruke viješ, pod pojas ih kriješ?"
Odgovara zlato materino:[2]
„Čuješ li me, moj mili ujače,
nije meni od boga nevolja,
no je mene od majke nevolja: 10
mlad me prosi, za starog me daje;
znaš li, ujko, kako javor raste:
kiša vrne, javor drvo trune,
sunce greje, javor drvo suši,
vetar duva, javor drvo krši; 15
znaš li, ujko, kako ruža rasti:
kiša vrne a ružica rasti,
suncs grije, ruža rascaftuje,
vetar duva[3], mirise raznosi.[4]
Var.: Jastrebov, str. 153; Dena, r., 32, 36, 124; Mokranjac, 41, 42; Vasiljević, 141, 142; J. Đorđević r 18; Elezović, str. 570; V. Đorđević, str. 152; P. Kostić Juž. pregled, 1/1928, 4; Bovan, r., 364, 451, 1008; Vuk, I, 392,
