Proleće (Jovan Ilić)
| Proleće Pisac: Jovan Ilić |
Proleće
Duga zima, duge noći,
Pokrivaše lug i stan,
U čemera punoj moći
Bjesni sjever nesnosan!
Sve je živo onemilo,
Nebo s' tmušom zamenilo,
Jedno bješe : noć il' dan.
Tek ako se kad prodere
Vranetine grubi glas,
No radosti mesoždere
Zar da vječni bude čas?
Ne ! jer pravda to ne veli,
Taj što svemu sudbu deli
Uzdisat je čuo nas.
I gle, sunce opet sinu,
I čudesni stvori čar,
Prelivajuć u milinu
Sav horizont, c'jeli šar!
Na sve strane pjesme zvone,
U milini srce tone,
Raduje se mlad i star.
Već na krili rujne zore
Ogleda se zemni raj,
Sve ptičice redom zbore:
Zeleni se i naš gaj!
Putnik gorom putujući
Viče : »Bože svemogući!
Ne učini tome kraj.«
No i opet zato hiti,
Da do mjesta dođe tek,
Jer zna dobro da to biti
Neće tako za vav'jek!
Vesô ratar zemlju dubi
Nit' vremena zato gubi,
Tim zlu svemu sprema l'jek.
Čujte, Srbi, braćo draga !
I nam sad je proleće.
U kom sva se seju blaga
Želje životvoreće.
Sad je ono vr'jeme zlatno
Kad sve klija blagodatno,
Zgoda zgodu nameće.
Složno, dakle, pohitajmo
Dok proleća cvjeta cv'jet,
Na posao svi ustajmo,
Jer vremena skor' je let!
Ako l' od nas ko zakunja;
Udrila ga s neba munja,
Ne gledao b'jeli sv'jet !
U Prašovi.
Napomene
[uredi]- Ova pesma je objavljena u: Podunavka 1845, br. 20 ; Pjesme 1854
Izvori
[uredi]- Jovan Ilić: Celokupna dela, strana 9-11, Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Ilić, umro 1901, pre 123 godine.
|