U Bogdana devet vinograda
I deseta crljenka jabuka,
Al' je Bogdan mnogo bio dužan,
On prodaje devet vinograda
I desetu crljenku jabuku, 5
Ne bi li se odužio duga;
Al' se junak ne mož' da oduži,
Već prodaje staru milu majku;
Al' govori seja Bogdanova:
„Oj Bogdane, moj brate jedini: 10
„Ne prodaji stare mile majke,
„Već prodaji ljubu i konjica,
„Tako ćeš se odužiti duga."
To je Vogdan seju poslušao,
Pak uzimlje ljubu i konjica, 15
Te ih vodi na nove pazare.
Kad je bio na nove pazare,
Podvikuje Bogdan momče mlado:
„O junaci! koji ljube nema,
„Neka kupi sebi vjernu ljubu." 20
Otud ide Tursko momče mlado,
Daje njemu tri tovara blaga,
Tri mu daje, a tri se zabroji
Gledajući Bogdanovu ljubu,
Kako mu je tanka i visoka, 25
A u licu b'jela i rumena.
Kad su oni na rastanku bili,
Progovara Bogdan momče mlado:
„S Bogom ostaj, rumena ružice!
„L'jepo ti se rascvatila bješe, 30
„Ali će te drugi mirisati."
Al' govori Bogdanova ljuba:
„Sretno poš'o, struk sitna bosiljka!
„L'jepo ti se razgranao bješe,
„Ali će te druga ustrgnuti." 35
Kad su došli dvoru bijelome,
I stadoše večer večerati,
Progovara momče neženjeno:
„Večerajde, kupovano drago,
„Večerajde, pak ćem' u ložnicu." 40
Al' govori Bogdanova ljuba:
"Večerat ću, u ložnicu neću;
„Dignider mi rukav desne ruke,
„Da ti vidim tri biljege crne,
„Jer j' u mene taki bratac bio, 45
„Pak su mi ga zarobili Turci."
On joj diže rukav desne ruke,
I ugleda tri biljege crne;
Tu se pozna bratac i sestrica.
Kad u jutro danak osvanuo, 50
Bratac sestru ljepo darivao:
On joj daje tri tovara blaga,
I još k tome od zlata stolicu, [1]
Na stolici alin kamen dragi,
Da se vidi sestri večerati 55
Usred noći kao usred podne;
I daje joj trista pratilaca,
Da je prate kroz goru zelenu
Do bijela Bogdanova dvora.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 563-565.
