Prodana nevesta u kupcu poznaje brata

Izvor: Викизворник


Prodana nevesta u kupcu poznaje brata

Fala bogu, fala jedinome!
Imala majka ludoga Ivana,
oće majka ludo da ga ženi:
de naodi devojku za Ivana,
tu ne može pretelja za sebe, 5
po pitanje je našla pretelja,
i devojku za ludog Ivana,
u nekoga šužde Latinina,
on imaja jednu izmećarku,
nju je Ivanu majka isprosila, 10
i brgo je dana odvila,
za nedelju svatove da zbere.
Kad mi dođe svijetla nedelja,
sve sabrala kićene svatove,
trista svata i tri bela barjaka, 15
golemu je radost učinila,
pa vikala kumu i starojku:
,,Ajde da idemo šužda Latina,
da uznemo prelepu devojku!”
Mnogo gi je šužde dočekaja, 20
pa gi daja tu ljutu rakiju
i gi daja prebeloga leba,
i gi daja ono rujno vino,
i gi daja prelepu devojku,
pa se oni kan kuće vratili. 25
Svadbu čini za nedelju dana;
Sve je goste bila ispratila,
pa je najzad kuma i starojka.
Mnogo ga je majka zadužila,
on imaja devet valjavice, 30
što valjaju čoju i kadifu,
sve devet gi on bija prodaja.
On imaja devet vodenice,
što (no) melju belicu pčenicu,
sve je devet on bija prodaja, 35
i od duga ne se odužio.
On imaja i visoke njive,
što rađaju belicu pčenicu,
pa imaju i ramne livade,
što rađaju travu detelinu, 40
sve prodaja i ne se odužija.
Dan iz dana, dužnici na vrata,
pa se Ivan bija domislija,
pa govori svoje stare majke:
„Ti da ideš u kleta kamena, 45
da se, majko, malo preobučeš,
da obučeš ruvo veligdansko,
da obučeš ruvo đurđevdansko,
da te nosim, majko, na pazara,
da ne bi te nekako prodaja 50
i nekoliko para za tebe uzeja,
da ne bi se, majko, odužio”.
Pa je majka Ivanu govorila:
„Čuješ li me, moj ludi Ivane,
ja sam, sine, vrlo ostarela 55
pa neću ti ni paru činiti,
ni ću tebe od duga odužiti.
No ti uzni tvoju vernu ljubi,
što sam ti gu ja skoro donela,
ona ima ruvo svakojako, 60
pa neka se ona preobuče,
pa gu iosi, sine, na pazara,
ona ti je mlada i pristala,
oće tebe od duga odužiti".
Pa govori Ivan svoje ljube: 65
„Idi, ljubo, u kleta kamena,
te obuči ruvo veligdansko,
i obuči ruvo đurđevdansko,
oću tebe na pazar da nosim!”
Brgo ga je ljuba poslušala, 70
pa otide u kleta kamena
te mi otvori šarena sandaka,
te izvadila ruvo svakojako,
te obuče ruvo veligdansko,
i obuče ruvo đurđevdansko; 75
odvede gu na iliš pazara,
pa mi vika to mlado telalče,
i mu dade jedan žuti dukat:
„Da mi vikaš kroz iliš pazara
elaj, elaj, Ivanova ljuba, 80
cena gu je dvanajest iljada!"
Sve je Tursko i Kaursko u zemlju gledalo,
sal ne gleda Ture saratliče,
no mi gleda Ivanovu ljubu,
ljubu gleda a pare mi broji. 85
Izbrojilo dvanajest iljade,
pa mi dava ludome Ivanu,
te mi uzima Ivanovu ljubu,
pa gu nosi na visoke kule.
Kad se bija aksam uvatija, 90
al dolete to šareno vrapče,
te mi pade na visoke kule.
Ture ulaza u šarenu sobu,
ono ulaza ljubu da poljubi,
vrapče poje na visoke kule: 95
,,Ej, čujete, Tursko i Kaursko,
al čujete, malo i golemo,
da će bratac sestru da obljubi!”
Ture znalo nemušti jezika,
tu govori Ivanove ljube: 100
„Čuješ li me, Ivanova ljubo,
oću nešto tebe da te pitam,
sramota je brže da ti zborim,
i od boga velika greota,
ama ćare nema valja da ti zborim: 105
al si imala koga od svojštine,
ali si imala oca ili majku,
ili imala nekojega brata?”
Pa je ljuba njemu govorila:
„Počem pitaš, Ture saratliče, 110
ja ću tebe pravo da ti kažem:
imala sam i oca i majku,
pa imala i brata jedinoga.
oca su mi Turci pogubili,
majku su mi pod konje zgazili; 115
brata su mi Turci poturčili;
mene su me oni zarobili,
i za pare su me(ne) prodali”.
Govori gu Ture saratliče:
„Da ti vidiš brata jedinaka, 120
možeš li ga u nečem poznati,
ne li ima nekakv nišana?”
„Po nišanu, kaže, ja bi ga poznala:
kad ga majka na sisu imala
levo rame ognjem mu izgorela, 125
po to, kaže, ja bi ga poznala”.
Tu mi svuče Ture saratliče,
tu mi svuče svilene mintane,
te zagrće tananu košulju.
„Evo, kaže, moje levo rame 130
da je ognjem ono izgorelo,
baš me, istina, Turci poturčili!"
Pa se oni, kaže, zagrlili,
da se ljubu kao brat i sestra.
„Od danas si, kaže, moja sestra, 135
i od danas i ja sam tvoj brate!"
Kad je bija dana osvanuja,
tu mi izlazi Ture saratliče,
te mi vika to mlada telala,
te mu dava ta žuta dukata, 140
da mi vika ludoga Ivana,
te mu dođe taj ludi Ivane,
pa mu vika Ture saratliče:
„Na ti, kaže, tvoju vernu ljubu,
tvoju ljubu, moju milu sestru, 145
Prosto tebe dvanajes iljade,
i još dvanajes što sam zabroio,
gledajući moju milu sestru,
od danas ćeš ti moj zet da bidneš".
Od nas pesma, a od boga zdravlje! 150

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Dragoljub Simonović: Narodne pesme iz Istočne i Južne Srbije, Beograd, 1988., str. 59-62.