Prkos (Ljubomir Mirković)

Prkos  (1894)  Pisac: Ljubomir N. Mirković

Mjesečina blaga
Nebom plovila,
Mirisava lica
Grane povila.

Ispod lipe ćilim
Trave zelene,
Sjedila je na njoj
Draga kraj mene.

Uzdahe joj vila
Prsa punana,
Ja uzdahe srk’o
S rujnih usana.

Provirivo slavuj
Lipi kroz granje,
Poljupce nam broj’o
Slušo šaptanje.

Zavidljivu jutros
Pjesmu izvio,
Milovanje naše
U njoj iznio.

Evo se je opet
Nojca spustila,
Mjesečina blaga
Nebom razlila.

Hodi, zlato moje,
Da se ljubimo,
Nevjeri slavuju
Da prkosimo.

Neka opet sjutra
Pjesmu izvije, —
Ne zna, da ga pjesnik
Sam razumije.

Bijeljina.

Izvor

1894. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina devet, broj 9, str. 130.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ljubomir N. Mirković, umro 1906, pre 118 godina.